Sadržaj

Hutba
Ezan spasa
U svakoj izbornoj godini
vjernici su važan faktor
glasačkog tijela, pa se tada
pojavljuju mnogi kvazi
eksperti i tumači vjere
iz reda raznih stranaka,
pojašnjavajući kako vjernici
mogu biti članovi ili bar
glasati za političke stranke
koje svojim idejnim i
programskim ciljevima
propagiraju ateizam,
zanemarujući tada izlizanu
floskulu “Vjera se ne smije
uplitati u politiku.”
Piše: Ismet Purdić
Sprva i s kraja, u dobru i iskušenju,
zhvaljujemo se Allahu
Uzvišenom, koji je Kur’an
objavio kao milost, uputu, zakonik
i svjetlo čovječanstvu. Mir i spas od
Milostivog prizivamo vodiču bogobojaznih,
donosiocu vijesti radosnih,
Muhammedu odabraniku, porodici
njegovoj, ashabima i svim vjernicima.
I ova hutba će biti politička! Zašto?
Zato što islam ima jasan stav o svakom
životnom pitanju, pa tako i o politici i
uređenju države. Zato što je islam sveobuhvatan,
jasan, konkretan, decidan i
uvijek, da naglasimo, pravedan. Zbog
toga i ne godi mnogima, a pogotovo
onima koji se (za)lažu za sekularno
društvo.
Po njihovoj mjeri u tom sekularnom
društvu, ne samo da bi odvojili
vjeru od države, već bi najradije vjeru
odvojili od ljudskih srca, htjeli bi da
je potisnu iz naše privatnosti i životne
prakse, mada na to nemaju pravo, niti
to mogu učiniti.
Islam se ne stidi, ne zavija, ne pretvara
se, ne krije ruke u bijelim rukavicama,
ne skriva iza maske, već postavlja
pravila, principe i mjere – jednake
za sve, bez razdvajanja i podvajanja.
Islam vlastodršcima ne daje privilegije,
niti imunitet. Svi ljudi su jednaki
pred zakonom i Bogom. Najveće pravo
u islamu ima obespravljeni dok njegov
hakk ne bude udovoljen. U islamu je
bolje biti podanik nego vladar, jer vladar
ima odgovornost i obavezu. Za izvršavanje
obaveza adekvatno je plaćen,
a za ispoštovanu odgovornost ima zahvalu
naroda i nagradu kod Boga. U
protivnom, zarada mu nije halal, a odgovornost
povlači katastrofalne posljedice,
ovodunjalučke i druge ahiretske.
Izbori – za istinu se bori
U svakoj izbornoj godini vjernici
su važan faktor glasačkog tijela, pa se
tada pojavljuju mnogi kvazi
eksperti i tumači vjere iz
reda raznih stranaka, pojašnjavajući
kako vjernici mogu
biti članovi ili bar glasati za
političke stranke koje svojim
idejnim i programskim
ciljevima propagiraju ateizam,
zanemarujući tada
izlizanu floskulu “Vjera se
ne smije uplitati u politiku”,
koju ponavljaju i ponavljat
će je u postizbornoj raspodjeli
vlasti i fotelja jer glasači
potom, a među njima i
vjernici, ostaju na margini
zbivanja. Aferim za mudrost
i razboritost – stranačkim
dostojnicima i onima koji se
za njima povedu!
Zbog toga, na hutbama
i u svim drugim prilikama
nećemo se proći govora o
nepravdi, zavjerama, lopovlucima,
neodgovornosti
i mnogobrojnim pošastima
bh-politike sve dok javno
dobro, poslove od drušvenog
interesa i blaga zajedničke
nam domovine uzurpiraju,
krčme, nesavjesno
troše i bez povjerenja i odgovornosti
raspoređuju i njime raspolažu nedostojni
i nekvalifikovani pojedinci, koji
slijepo sprovode naloge političkih partija
ne osvrčući se na interes zajednice i
legalnost svojih postupaka.
Politika rupe nije za vjenika
Žalosno je
da politički
vlastodršci
iz godine u
godunu, iz
mandata u
mandat, rade po
istoj strategiji i
to im uspijeva.
Možda je
razlog njihovog
uspjeha u tome
što je i glasačko
tijelo uvijek
isto? Treba li
tako i nastaviti?
Lažna politika nas neće i ne smije
smrtno “ugristi” iz iste rupe dva puta.
Vjerniče, čuješ li ezan? Ezan namaski,
kur’anski, ezan vjere i vjerovanja?
Ezani te pozivaju da budeš budan, na
oprezu, da te ne zavaraju licemjerstva
onih što jezikom mede koji mame tvoj
glas za državu, narod, za bolju budućnost,
a naše stanje u državi, narodu,
budućnosti sve je teže, neizvjesnije,
bolnije... Zašto? Zato što nas lažu, varaju,
obmanjuju...
Zmija samo iz rupe ujeda više puta,
jer se tu osjeća sigurno, a u zmijsku –
političku rupu, podrum asiluka mogu
se smjestiti samo istovrsnici, tu vjerniku
nema mjesta i smiraja. Vjernik
hoda po zemlji; časno, uzdignuta lica,
jer nema skrivenih namjera, ne pokazuje
prezir i mržnju prema drugima i
drugačijima, al’ ne da ni svoje, niti sa
sebe. Vjernik zna šta hoće i šta mu je
činiti. Iz tog razloga neće dopustiti da
(opet) bude prevaren i zaveden, iz iste
rupe ujeden.
Danas, s obzirom da je
ovo izborna godina, vjernici
im nužno trebaju, a sutra
im smeta ezan, izlazak vjernika
na džumu ili namaz na
radnoj pauzi, marama muslimanke
u javnoj ustanovi,
brada na licu poštenog
i čestitog vjernika na ulici,
a kamoli da takav bude na
značajnijoj državnoj funkciji.
Smeta im, vjerniče,
tvoj rahatluk, što se nikoga
ne bojiš sem Boga Velikoga,
što u svijesti ne kriješ
zlobnost i lopovluk, pa
zarad svoga, nećeš ni tuđinjihov
otkrivati.
Smeta im, mu’mine,
što od malo dunjalučkog
blaga, uz Allahov berićet,
imaš dovoljno i puno. Smeta
im bismilla s kojom počinjemo
i završavamo dan,
posao, radost i tugu, život i
smrt. To nam ne mogu legalno
uzeti i oporezovati, a
ne mogu ga ni ukrasti. Eh,
kad bi samo znali da je to
ono što im nedostaje i fali za potpunu
sreću i rahatluk! No, Allah milost
Svoju spušta gdje hoće, koliko hoće i
daje onome kome On hoće – onome
koga štiti i voli.
Strategija uspavljivanja
Žalosno je da politički vlastodršci
iz godine u godinu, iz mandata u
mandat, rade po istoj strategiji i to
im uspijeva. Možda je razlog njihovog
uspjeha u tome što je i glasačko
tijelo uvijek isto? Treba li tako i nastaviti?
Oni legalno puno uzmu, još
više bespravno prisvoje, narodu malo
daju, puno obećaju, a mnogo više
23. mart - 1. džumade-l-ula
6