Sadržaj

i srebro nisu jedini ovosvjetski ukrasi
(užici), zbog kojih bi se oni, koji ih nikada
nisu posjedovali, mogli osjećati manje
vrijednim ili uskraćenim, naprotiv, oni
su samo jedan sitni djelić u širokom i
raznolikom spektru ovosvjetskih užitaka
(dobrota, blagodati), koji, sukladno
Božijim nepromjenjivim zakonitostima,
nikada neće biti jednako dostupni svim
ljudima, zato bi njihova zabrana, pod
spomenutim izgovorom (saosjećanje sa
drugima), zapravo značila zabranu svih
tih užitaka. Ova se vrsta argumentacije,
u teoriji šerijatskog prava, naziva ilzamul-hasmi
bi-l-hudžeti, dokazivanje vlastitog
stava protivničkim argumentima
(pobijanje protivničkih tvrdnji njegovim
vlastitim argumentima). Jedan dio islamskih
učenjaka razlog zabrane jedenja iz
zlatnog i srebrenog posuđa vidi u lošim
društveno-etičkim posljedicama koje ono
proizvodi, od kojih su, svakako, najgore:
rastrošnost (rasipništvo), uobraženost
(oholost) i hvalisavost. Iako na prvi pogled
djeluje da je to tako, dubljom analizom
doći ćemo do sasvim suprotnih rezultata.
Naime, da bi se određeno svojstvo
moglo okarkterizirati kao zakonski razlog
norme, potrebno je da zadovoljava,
za to, predviđene uvjete, među kojima je
posebno važna njegova konzistentnost
(ittirad) d 7 , tj. važenje norme u
svim situacijama u kojima, za
nju, postoji pravni razlog. U
slučaju spomenutog svojstva
(rastrošnosti i uobraženosti)
ne može se govoriti o konzistentnosti,
iz prostog razloga
što je ono prisutno i kod drugih
vrsta skupocjenog posuđa,
a koje, za razliku od zlatnog i
srebrenog posuđa, nije samo
po sebi zabranjeno.
Pitanje posuda (posuđa)
možemo posmatrati kroz
prizmu još jednog važnog usulskog
principa, a on je princip
izvorne dopustivosti (ibaha). a
Prema ovome principu sve
stvari su, u osnovi, dopuštene
(dozvoljene), osim onih za koje postoji
konkretan (specijalan) dokaz da su zabranjene.
U konkretnom slučaju, to bi značilo
da su sve vrste posuda (posuđa), dozvoljene
za upotrebu, u Šerijatom dozvoljene svrhe,
bez obzira na vrstu materijala od kojeg su
napravljene, izuzev zlatnih i srebrenih posuda
i posuda koje su korištene za konzumiranje
alkohola i pripremanje svinjskog
mesa ili hrane koja sadrži sastojke svinjskog
porijekla 8 , jer za ovo dvije vrste
postoji specijalan dokaz zabrane.
Uživanje u zlatu
i srebru, svili i
kadifi, i drugim,
na ovom svijetu,
djelimično
ili potpuno
zabranjenim
ukrasima,
rezervirano
je za vjernike
na budućem
svijetu, kao
nagrada
za njihovu
strpljivost i
bespogovorno
izvršavanje
Božijih naredbi i
propisa.
Propisi
1. Poslanikove, sallallahu
alejhi ve sellem, riječi: “...one
pripadaju njima (nevjernicima)
na ovom, a vama na budućem
svijetu’’, jasna su indicija da se
ovdje radi o zabrani najvišeg
ranga (haramu, tj. djelu kojeg
je Zakonodavac imperativno
zabranio i od čijeg činjenja se
mora kategorički sustegnuti), a
ne pokuđenom djelu (mekruh), h
jer samo nešto što je strogo
zabranjeno, može u isto vrijeme
biti uskraćeno vjerniku,
a dostupno nevjerniku, ili
dostupno nevjerniku na ovom,
a vjerniku na budućem svijetu.
Zlatno i srebreno posuđe, u tom pogledu,
nisu izuzetak. Naime, postoje i druge stvari
koje su, u Šerijatu, tretirane na sličan način,
kao što su vino, svila i zlatni nakit, ali i drugi
zabranjeni ukrasi. Allah, dželle šanuhu,
u suri Muhammed, kaže za vino: Zar je
Džennet, koji je obećan onima koji se Allaha
boje - u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke
od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke
od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od
meda procijeđenog i gdje ima voća svakovrsnog
i oprosta od Gospodara njihova - zar je to
23. mart - 1. džumade-l-ula
41