Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka

Na osnovu člana 32, stav
8, Zakona o Knjaževskoj
Vladi i Državnom Savjetu
iz 1902. godine, Državni
Savjet je odlučivao o
odobrenju, preuređenju i
ukidanju zaklada u smislu
i po naređenjima Opšteg
imovinskog zakonika iz
1888. godine
1
taj bi sebe podvrgao strogoj odgovornosti.“ Crkva je prihvatala zavještanje samo ako je bilo
dobrovoljno, u saglasnosti s bolesnikovom rodbinom i ako je zavještaj učinjen u prisustvu dva
svjedoka i pisara.
Pitanje zadužbina regulisao je i Ustav za Knjaževinu Crnu Goru iz 1905. godine.
U poglavlju VII, koje je propisivalo odredbe iz oblasti crkve, školstva i dobrotvornih zavoda,
član 140 je definisao da će dobrotvorni zavodi i zadužbine za crkvene i prosvjetne ciljeve,
koje osnuju privatna lica, moći funkcionisati ukoliko to odobre državne vlasti. 21 Imovina
zadužbina se nije mogla smatrati kao državna, i mogla se upotrebljavati samo u skladu sa
željom (testamentom) darodavca. Ministarstvo prosvjete i crkvenijeh poslova je 1907. godine
donijelo „Pravila o upravljanju fondovima za potpomaganje siromašnijeh đaka narodnijeh
(osnovnih) i srednjijeh škola.“ 22 Ovim fondovima, u koje su ulazilila i zavještanja, rukovali
su školski odbori. Sredstva fonda su se mogla koristiti samo za školovanje siromašnih đaka.
Glavnica se nije mogla trošiti, već samo oročiti u bankama. Novac fondova srednjih škola
polagao se u Crnogorsku banku „na kapitaliziranje za uvećanje fonda“. Ukoliko bi neko lice
poklonilo fondu osnovnih škola 50 kruna, a fondu srednjih škola 100 kruna, postajalo je
dobrotvor škole i njegova fotografija je bila izložena u školskoj kancelariji. Na osnovu Zakona
o taksama iz 1912. godine, pismena zavještanja su bila oslobođena od plaćanja takse. 2
Pravilnikom za izvršenje Zakona o taksama, od plaćanja takse oslobođene su zadužbine koje
stoje pod upravom države. 24 Na zadužbine u Crnoj Gori se posredno odnosio i Zakon o
osnovnim školama iz 1907. godine, koji je članom 2 dozvoljavao da svaka škola može primiti
zavještanje ili dobrovoljni prilog. 25
U međuratnom periodu 1918-1941, kada je Crna Gora bila u sastavu Kraljevine
Jugoslavije, zakonski okvir o formiranju i funkcionisanju zadužbina određivali su: Uredba o
upravi imovinom Zadužbina i vršenju prava nadzora nad zadužbinskim upravama od . X
1925. godine, Zakon o zadužbinama od 6. VII 19 0. godine i Pravilnik za primjenu Zakona
o zadužbinama od 12. IV 19 2. godine. 26 U skladu sa Uredbom iz 1925. godine Ministarstvo
2 Branko Pavićević, Radoslav Raspopović, Crnogorski zakonici 796- 9 6, zbornik dokumenata, knjiga IV,
Podgorica, 998,str. 2
22 Isto, str. 44
2 Branko Pavićević, Radoslav Raspopović, Crnogorski zakonici 796- 9 6, zbornik dokumenata, knjiga V,
Podgorica, 998,str. 287
24 Isto, str.
2 Branko Pavićević, Radoslav Raspopović, Crnogorski zakonici 796- 9 6, zbornik dokumenata, knjiga IV,
Podgorica, 998,str. 444
26 Dragutin Kontić, Osvrt na zadužbine u Crnoj Gori, „Pravni zbornik“, broj -4, Titograd, 97 , str. 0