Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka

Patrijarh Gavrilo Dožić (1888-1950)
Kapetan Krsto Lainović
i njegova žena Milica, iz
Podgorice, ostavili su dvije
dvospratne kuće i dvije
trgovačke radnje pjevačkom
društvu „Branko“ i za
školovanje mladih iz
bratstva Lainović u
inostranstvu.
4
Ostale zadužbine u Crnoj Gori
U Crnoj Gori je bilo još zadužbina. Kapetan Krile Matov Milinović je pripadao nizu bogatih
pomoraca i trgovaca koji su dio svog bogatstva opredjeljivali u dobrotvorne svrhe. Rođen je
1814. godine u Svrčku kod Morinja. Morinj je od 180 . godine imao školu na narodnom
jeziku. Krile je pomorsko-trgovačku školu završio u Trstu, a nakon toga se bavio trgovinom.
U Morinju je 1848. godine sagradio kuću i trgovačku radnju. Umro je tokom Bokeljskog
ustanka 1869. godine. Testament je izdiktirao 1864. godine i u njemu naveo: „Kuću koju sam
prigradio pri kući na Svrčak u kojoj ima butiga i tri mjesta, ovo ostavljam za školu da se djeca tu
vazda budu učiti, pod ugovorom da na dan Sv. Save ima biti moja liturgija i spomen pri sabiranju
djece, i da se spomenuta kuća nema nikad prodati“. Na kući je stajao zapis: „Među ognjem,
vodom i vučjim zubima dižem pravoslavnom rodu ove stubove. 1848. godine. K.M.“ Škola u
Morinju je u ovoj kući radila do 70-ih godina XIX vijeka, a onda je premještena, takođe, u
kuću Krila Milinovića u Donjem Morinju, koju je zavještao parohijskoj crkvi Sv. Jovana. U
Đenovićima je, 1925. godine, Nikola Zloković, učitelj u lokalnoj školi, testamentom svoju
kuću zavještao za potrebe škole, koja je u toj zgradi radila sve do zemljotresa 1979. godine. 140
Nikola Zloković je pred svjedocima izjavio: „Moju kuću u Đenoviću u kojoj je smještena škola
ostavljam istoj školi. Školska uprava dužna je da na ovoj kući na ploči napiše „Zadužbina Nikole
Zlokovića“. 141
Kapetan Krsto Lainović i njegova žena Milica, iz Podgorice, ostavili su dvije
dvospratne kuće i dvije trgovačke radnje pjevačkom društvu „Branko“ i za školovanje mladih iz
bratstva Lainović u inostranstvu. 142 Krsto Lainović u testamentu od 27. januara 1918. godine,
kaže: „Po smrti ostavljam ovu drugu polu mog imanja u vlaštini Ministarstva prosvjete i crkvenih
poslova, da ono osnuje jedan fond pod mojijem imenom iz kojeg bi se vaspitavali na strani na
univerzitetu po jedan ili dva đaka iz Crne Gore“. 14 U Podgorici su postojale zadužbine Jefta
Nikolića i Đoka Vukmanovića. Đoko Vukmanović je testamentom od 2. januara 1915. godine
odredio da se njegova imovina u Podgoru (Crmnica) upotrijebi za školovanje djece iz čitave
Crmničke nahije, a svoju imovinu u Podgorici je ostavio za školovanje siromašnih učenika
40 Dušan Mandić, Stopetnaest godina škole u Pokriveniku, „Boka“, broj, 20, Herceg Novi, 988, str. 2 8.
4 DAC-AOHN, Uv4/26, Zapisnik sa saslušanja svjedoka povodom oporuke pokojnog Nikole Zlokovića,
učitelja iz Đenovića.
42 Jovan Čađenović, navedeno djelo, str. 4.
4 Dragutin Kontić, navedeno djelo, str. 48