Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka
Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka
Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Primjeri</strong> <strong>filantropije</strong> u <strong>Crnoj</strong> <strong>Gori</strong> <strong>do</strong> <strong>kraja</strong> <strong>XX</strong> <strong>vijeka</strong><br />
Zadužbina prote Luke Jovićevića<br />
O proti Luki Jovićeviću nema previše informacija. Zna se da je rođen 1851. godine u Ceklinu, i da je dugo boravio u Nikšiću,<br />
gdje je umro 1929. godine. U testamentu, koji je nastao 1. juna 1929. godine, Jovićević je odredio da dio njegove kuće u ulici<br />
Cara Dušana broj 20 (danas Karađorđeva broj 1) pripadne crkvi Sv. Vasilija u Nikšiću i Gimnaziji u Nikšiću. O tome Jovićević<br />
u testamentu kaže:<br />
“<br />
„Drugo dvoje vrata ove kuće ostavljam sa opisanom baštom i pravom koje im pripada i to: POLA MANASTIRU<br />
HRAMA SV. VASILIJA u Nikšiću, a POLA VELIKOJ GIMNAZIJI U NIKŠIĆU za pomoć u đačkom materijalu<br />
siromašnog stana /đacima/. Ovu kuću kako manastiru tako i gimnaziji ostavljam pod ovim uslovima: Da kuću mogu<br />
držati u zajednici ili je podijeliti kako sami požele, ali da je nikad ne mogu prodati, nego da ostane u vjekove kao<br />
moja zadužbina sa natpisom na istoj i sa tom mojom željom, da uprava manastira naredi dejstvujućem svešteniku<br />
toga manastira, da mi čine pri svakoj službi a pri priskomidiji vječiti pomen meni i mojoj suprugi Mariji, a tako i uprava gimnazije<br />
dužna mi je držati godišnji pomen meni i mojoj suprugi Mariji na dan moga predstavljenja – za vječito – t.j. za sve vrijeme <strong>do</strong>k kuća<br />
bude pripadala gimnaziji. Ako bi se kojoj od ova dva obdarenika ukrivalo na ovaj moj zavještaj ispuniti, da onaj dio moga poklona<br />
Manastiru Nikšićskom bude predat preko najviše vlasti duhovne ovoga manastira – manastiru svetoga Vasilija u Ostrogu, gdje će se<br />
moj zavještaj i ispuniti; a onaj dio koji bi pripao gimnaziji, da se preda najvećoj školi koja bude u tome vremenu u Nikšiću. U slučaju,<br />
da se gimnazija u Nikšiću ukine da onaj poklon njoj dati pripane najvišoj školi u Nikšiću, pa poslije ove svagda najvišoj koja bude u<br />
vremenu kada prestane škola koja uživa ovaj moj legat, ali pod onim istim uslovima, kao što je <strong>do</strong> tada držala gimnazija.“ 117<br />
Tesatament Luke Jovićevića je samo polovično ispoštovan, jer si dio kuće nalazi u crkvenom vlasništvu, <strong>do</strong>k najviša<br />
školska institucija u Nikšiću ne posjeduje dio kuće koji je namijenio testator.<br />
Zadužbina Toma Krstova Popovića<br />
Tomo Popović je rođen 19. februara 185 . godine u Herceg Novom, gdje je završio osnovnu školu. 118 Klasičnu gimnaziju i<br />
Učiteljsku školu završio je u Zadru. Od 1874. godine bio je nastavnik u školi u Toploj. U Trstu je živio u peirodu 1879-188 .<br />
godine. Od 188 . godine predavao je u Zakladnoj pomorskoj školi u Herceg Novom, a 1886. godine postavljen je za direktora<br />
ove škole. Uspostavio je saradnju sa najznačajnijim kulturnim i naučnim institucijama iz Beograda, Zagreba, Zadra i Novog<br />
Sada. Za vrijeme balkanskih ratova 1912-191 . godine, slao je priloge za crnogorski i srpski Crveni krst. Dio Prvog svjetskog<br />
7 Dokumentacija Crkvene opštine u Nikšiću, prepis testamenta zaveden pod brojem 2244/29. Dokumentaciju nam je ustupio otac Danilo Zirojević.<br />
8 Maksim Zloković, Tomo Krsto Popović – književnik i istoričar (povo<strong>do</strong>m četrdesetpetogodišnjice smrti), „Boka“, broj 8, Herceg Novi, 976, str. 274.<br />
51