Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja XX vijeka

ata proveo je u internaciji. Nakon rata, do 192 . godine predavao je geografiju, srpskohrvatski i italijanski jezik u Nižoj
gimnaziji u Herceg Novom, i tada je penzionisan. Popović je pisao istorijske, biografske i književne radove. Poznati su njegovi
biografski radovi pod nazivom „Znameniti Bokelji“. Pisao je i članke o ekonomskim i političkim zbivanjima u Boki. U Zadru
je 1884. godine objavljena njegova knjiga „Herceg Novi u spomen petstogodišnjice mu“. Napisao je novelu „Majka Crnogorka“ i
dramu „Čežnja za otadžbinom“, koja je objavljena 1882. godine. Ova drama, čija se radnja odvija na Njegušima i u Petrogradu,
prikazana je u Zetskom domu 1894. godine. Pisao je i pripovijetke koje su objavljivane u časopisima na Cetinju, u Zadru,
Trstu, Novom Sadu i Sarajevu. Drugo izdanje knjige „Herceg Novi u spomen petstogodišnjice mu“, objavljeno je 1924. godine
pod nazivom „Herceg Novi – istorijske bilješke“. To je istorija grada od osnivanja 1 84. godine do 1815. godine. Dopisivao se
sa književnicima iz Beograda, Petrograda, Cetinja, Sarajeva, Zadra, Zagreba, Novog Sada, Mostara i Dubrovnika, a naročito
sa: dr Lazarom Tomanovićem, Markom Carem, Simom Matavuljem, Đurom Daničićem, Vladimirom Ćorovićem i dr. U
rukopisu je ostavio dvije knjige „Istorijski dani u Herceg Novome“, koji predstavljaju hroniku koju je on vodio o zbivanjima u
Herceg Novom od 1. XI 1918. godine do decembra 192 . godine. 119 Umro je 19 1. godine.
Testamentom, sačinjenim . novembra 1929. godine i dopunjenim 20. januara 19 0. godine, svoju imovinu je
opredijelio u dobrotvorne svrhe. U članu 2 navodi:
“
„Moju kuću ovdje u mjestu, pod brojem 120, u kojoj stanujem i koju sam naslijedio od moga pokojnog oca Krsta Đurova
Popovića – Bog mu dušu pomilovao – sa okolnom baščom i svijem ostalijem zemljištem, što joj pripada, ostavljam
ovdašnjem humanom i patriotskom društvu „Kolu Srpskih Sestara“, da se isto društvo smjesti u nju i upotrijebi njezine
prostorije za svoj patriotski rad“. 120
Popović je naložio da se kuća i zemljište ne mogu nikada prodati, da udruženje održava kuću, da u kući drži njegovu
sliku i da iznad kućnih vrata bude ćirilični natpis: „Kolu Srpskih Sestara u Herceg Novome Tomo K. Popović“. U članu
testamenta Popović kaže:
“
„Sa mojim novcem, koji preostane po isplati računa za moje bolovanje i ukop, neka se ustanovi fond jedan, koji će nositi
ime Zadužbina Toma K. Popovića. Kada isti fond naraste sa interesima toliko da se može iz njega izdavati pristojna
plata diplomiranom učitelju muzike i notalnog pjevanja, čija će dužnost biti da u ovdašnjim srednjim školama, podučava
učenike i učenice u crkvenom pjeniju, kao god i u patriotski pjesamama...U slučaju da bi nadležna školska vlast, uz
ostale školske predmete uvela u srednjim školama – naročito u učiteljskoj školi – da se uči pjevanje, koliko crkveno toliko
i patriotsko, tada naravno, prestaje i ova moja zadužbina, a mjesto nje neka se ustanovi u Herceg Novome „Đačka trpeza“, gdje će
svaki dan kroz školsku godinu siromašni učenici i učenice, koji se dobro ponašaju i dobro uče, ovdašnjih srednjih škola dobivati hranu
5
9 Marija Crnić-Pejović, navedeno djelo, str. 2.
20 DAC-AOHN, A. / i Uv / 0, Testament Toma K. Popovića.