prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

obzira jesu li taj nalaz s jadranske obali donijeli stanovnici Zale ili su do njega došli
razmjenom s nekom od jadranskih skupina lovaca, na samoj obali ili u unutrašnjosti,
to je najraniji dokaz izravnog kontakta jadranskog i kontinentalnog dijela Hrvatske.
Iskopavanjima Bukovac pećine potvrĊeno je da je lokalitet bio prvenstveno
ţivotinjski brlog, vjerojatno špiljskog medvjeda. Ustanovljen je sloj iz kojeg potjeĉe
šiljak s rascijepljenom bazom koji je pronašao T. Kormos, a datiranje uzorka iz tog
sloja trebalo bi potvrditi ili osporiti njegovu pripadnost orinjasijenskoj kulturi, jer ta
determinacija samo na osnovi tipologije u ovom sluĉaju nije sigurna.
Arheološka istraţivanja špilja u Hrvatskoj još nisu dovoljno intenzivna.
Rekognosciranja terena i probna sondiranja špilja od presudne su vaţnosti za bolje
razumijevanje ţivota u raznim prapovijesnih i povijesnih razdobljima, a same špilje
ĉesto su pogodna nalazišta za testiranja odreĊenih znanstvenih hipoteza uz primjenu
suvremenih metoda iskopavanja i analiziranja nalaza s tih nalazišta. Takav pristup
arheologiji u speleološkim objektima treba nastaviti i po mogućunosti intenzivirati u
raznim hrvatskim regijama.
Zahvale
Istraţivanja Zale provedena su sredstvima Ministarstva kulture, Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (projekt 130-0000000-0871) te
Illinois State University. Istraţivanja Bukovac pećine omogućila su udruga Lujzijana,
te sredstva Illinois State University i Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa
Republike Hrvatske (projekt 130-0000000-0871). Posebno zahvaljujemo Fredu H.
Smithu na struĉnoj pomoći.
Literatura
BRUSIĆ, Z. (2008): Pećina Vlakno. Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007: 400-403.
ĈEĈUK, B., RADIĆ, D. (2005): Vela Spila. Višeslojno pretpovijesno nalazište. Vela
Luka – otok Korĉula, Centar za kulturu, Vela Luka. 299 p.
HORUSITZKY, F.Z. (2004): Les artefacts en os et bois de cerf à Bukovac, Lokve
(Croatie): Une seconde flûte possible? Relations entre les chasseurs de Lokve et
les montagnards d‟Olcheva au début du Paléolithique supérieur. Arheološki
vestnik 55: 9-37.
JALŢIĆ, B., BOŢIĈEVIĆ, S. (1970-1971): Pećina Zala u kanjonu Bistraca.
Speleolog, XVIII-XIX: 3-5.
KARAVANIĆ, I. (1999): Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije.
Sveuĉilište u Zagrebu, Zagreb 1999 (neobjavljena doktorska disertacija).
KARAVANIĆ, I., AHERN, J.C.M., ŠOŠIĆ, R., VUKOSAVLJEVIĆ, N. (2007):
Pećina Zala. Hrvatski arheološki godišnjak, 3/2006: 213-216.
KARAVANIĆ, I., ŠOŠIĆ, R., VUKOSAVLJEVIĆ, N., AHERN, J. (2008): Sustavna
arheološka istraţivanja špilje Zale kod Tounja. Modruški zbornik, 2: 31-35.
KARAVANIĆ, I., ŠOŠIĆ, R., AHERN, J.M.C., VUKOSAVLJEVIĆ, N. (2008a):
Špilja Zala. Hrvatski arheološki godišnjak, 4/2007: 238-239.
KARAVANIĆ, I., VUKOSAVLJEVIĆ, N., AHERN, J.M.C., ŠOŠIĆ KLINDŢIĆ, R.
(u tisku): Špilja Zala. Hrvatski arheološki godišnjak 5/2008.
KOMŠO, D., PELLEGATI, P. (2007): The Late Epigravettian in Istria. Late
Paleolithic colonization and lithic technology in the northern Adriatic area. In:
16