prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

Hidrogeološka istraţivanja vodoopskrbnih zdenaca na krškom
izvoru rijeke Čikole
Hydrogeological researches of the extraction wells on the karst
spring of the Čikola River
Josip Terzić 1 & Tihomir Frangen 1
1 Hrvatski geološki institut, Sachsova 2, 10.000 Zagreb, Hrvatska
Ključne riječi: krš, hidrogeologija, pokusno crpljenje, Hrvatska
Key words: karst, hydrogeology, pumping test, Croatia
Izvor krške rijeke Ĉikole nalazi se uz sjeveroistoĉni rub krškog Petrovog polja
u sjevernoj Dalmaciji, blizu Drniša. Morfološki i prema reţimu istjecanja, ovaj je
izvor izrazito krških znaĉajki – glavno je mjesto izviranja smješteno u špilji, a cijelo
izvorište sastoji se od oko 100 m široke zone u kojoj se nalazi veći broj otvorenih
pukotina i sufozijskih udubljenja. Izvor u vrijeme niskih razina podzemnih voda
(RPV) presušuje, a pri višima iz njega izvire cijela rijeka Ĉikola (na samom izvoru
ponekad istjeĉe više m 3 /s). Slijev ovog izvora smješten je u planini Svilaji, tipiĉnom
terenu krških Dinarida koji je u najvećoj mjeri izgraĊen od okršenih vapnenaca i breĉa
s proslojcima dolomita donjo i gornjokredne starosti, a manjim dijelom od litološki
heterogenih naslaga gornje jure (Ivanović et al., 1977).
U neposrednom zaleĊu špilje/izvora Ĉikole smješteno je vodocrpilište koje se
koristi za vodoopskrbu grada Drniša i okolice. U crpnoj stanici se nalaze ĉetiri bušena
zdenca promjera 750 mm. Zdenci su izbušeni nakon podrobnih speleoloških
istraţivanja (BEŠENIĆ et al., 1986) i uspješno su zahvatili podzemnu vodu. Špilja je
tada i geodetski snimljena. Kao najvaţnija kota u ovim mjerenjima odreĊena je kota
278 m n.m. na kojoj se voda pojavljuje na ulazu u špilju.
Ovaj je izvor u više navrata bio podvrgnut hidrogeološkim istraţivanjima, no
praktiĉno svi prethodni pokušaji nisu izvedeni u potpunosti u skladu s planovima
(ŠARIN, 1983 i 1988; TERZIĆ et al., 2010), te je odreĊivanje stvarnog kapaciteta
ostalo u podruĉju procjene. Instalirani kapaciteti crpki u vodocrpilištu su nominalno
oko 240 L/s, dok je to u praksi maksimalno 180 L/s jer je jedna crpka uvijek izvan
pogona. Ipak, niti s ovakvom koliĉinom nije se crpilo dugo bez prekida, pa je
odluĉeno da se takav pokus obavi u vrijeme niskih RPV na kraju sušnog razdoblja.
Stoga je u listopadu 2009., nakon što se RPV u zdencima gotovo dva mjeseca nije
dizala iznad 270 m n.m., zapoĉelo pokusno crpljenje maksimalnim kapacitetom triju
vodovodnih crpki (TERZIĆ et al., 2010). Višak iscrpljene vode ispuštan je oko 1200
m daleko od izvora Ĉikole kako bi se izbjegla recirkulacija vode – poteškoća iz
prethodnih crpljenja (ŠARIN, 1983). RPV je mjerena kontinuirano i automatski
sondom, a postavljen je i automatski mjeraĉ mutnoće (Fluorometar GGUN-FL).
Povremeno su uzimani uzorci vode za hidrokemijske analize. MeĊutim, niti ovo
crpljenje nije obavljeno kako je planirano. Dva dana nakon poĉetka crpljenja u slijevu
je poĉela padati jaka kiša na koju je izvor brzo reagirao i razna podzemne vode poĉela
se ubrzano podizati. Nastavak crpljenja ubrzo je postao besmislen i pokus je prekinut.
Već 2010. ovaj je pokus ponovljen, no ovaj je put obavljeno cjelokupno trajanje
crpljenja – devet dana – u povoljnim hidrološkim okolnostima. Ipak, niti pri ovom
71