prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

i vulvarni znakovi, diskovi, grupe toĉaka i linija, kriţevi i sliĉno. Mogu biti anatomski
(vulvarni znakovi, otisci ruku), konceptualni (kriţ, krug, ...) i numeriĉki (broj toĉaka i
linija). Psihogrami su svi znakovi koji se ne mogu prepoznati i ne predstavljaju niti
objekte niti simbole – crte, divlji izrazi energije, koji mogu predstavljati iskaz emocija
ili skrivenih/unutarnjih percepcija (ANATI, 1993).
Na podruĉju sjeverozapadnog Balkana stijenska umjetnost je u pravilu slabo
poznata. U Sloveniji su tek nedavno otkrivene slikarije u Jami kod Seţane, koje se
datiraju u razdoblje neolitika. Na podruĉju Srbije zabiljeţene su 2 nalazišta, u
Gabrovnici kod Kalne (MIHAILOVIĆ & JOVANOVIĆ, 1997) i Srndalju
(PETKOVIĆ, 1923). U Crnoj Gori zabiljeţena su tri nalazišta, Lipci s slikarijama
(PUŠIĆ, 1966, GARAŠANIN 1968) te Gusinj i Grbaja s gravurama (VASIĆ, 1974).
Na podruĉju Bosne i Hercegovine zabiljeţeno je više nalazišta. Najpoznatije je
nalazište Badanj (BASLER, 1979), u kojem je zabiljeţena gravura datirana u
razdoblje kasnog gornjeg paleolitika, te nalazišta s gravurama Pećina pod lipom,
Pećina Ledenjaĉa, Djevojaĉka pećina kod Kladnja i pećina Vjeternica, dok se na
Pisanoj stijeni kod Višegrada nalaze slikarije (GARAŠANIN, 1968). U Makedoniji se
u posljednje vrijeme spominju nalazi tisuća gravura, a najmonumentalnije nalazište je
Ĉoĉev kamen kod Kratova, s prikazima gravura i slikarija. Na podruĉju Albanije i
Kosova zabiljeţeno je 7 nalazišta s gravurama i slikarijama (KORKUTI, 2008;
THACI 2006).
U Hrvatskoj do danas stijenska umjetnost nije posebice prouĉavana niti
biljeţena. Poznate su bile slikarije na stijenama kod Senja te prikaze u Zmajevoj
pećini na Braĉu, koji i nisu stijenska umjetnost u pravom smislu rijeĉi. Zanimljivo je
napomenuti i zabiljeţenu priĉu sa kraja 19. stoljeća o postojanju gravura u jednoj
pećini na izvoru Kupe. Tu su pećinu bezuspješno pokušavali pronaći hrvatski i
slovenski spelolozi i arheolozi tijekom niza desetljeća, te je ostala neotkrivena do
današnjeg dana.
Tijekom 2009. godine zapoĉeo je projekt pod nazivom Stijenska umjetnost na
tlu Hrvatske, koji ima za cilj sustavno katalogiziranje, valorizaciju i prezentaciju
stijenske umjetnosti na tlu Hrvatske. Projekt se u svojoj primarnoj fazi koncentrirao
na podruĉje sjevernog Jadrana, gdje djeluje Arheološki muzej Istre, koji je i pokretaĉ
projekta. Do sada je zabiljeţeno više nalazišta i to Lovranska draga (Abri Uho, Abri
Kosaĉa 3, Pećina Zemunica i stijena iznad pećine Oporovine), Mošćeniĉka Draga
(Pećina Zijavica i brdo Zijavica), Pećina iznad Zidne Hiţice kod Lanišća, Gradac
Ţuknica, Pećina kod sela Šarţoni, Brgujĉeva Loza 1 kod Šapjana, Vudna jama na
Ćićariji, podruĉje Limskog kanala (Romualdova pećina, Jankova pećina, Mala Šimija)
te Povilac kod Senja. Gravure i slikarije zabiljeţene u tim pećinama i stijenama
datiraju se u razdoblje ţeljeznog doba, srednjeg vijeka i novog vijeka, a dio prikaza bi
mogao biti datiran i ranije.
Preliminarna istraţivanja su zabiljeţila brojna nalazišta s gravurama i
slikarijama, te ukazala kako je podruĉje Hrvatske, sa svojim brojnim kraškim
fenomenima izuzetno potencijalna regija za daljnja sustavna rekognosciranja u potrazi
za prikazima stijenske umjetnosti.
Literatura:
ANATI, E. (1993): World Rock Art: The Primordial Language, Bollettino edl Centro
Camuno di Studi Preistorici 27, Capo di Ponte 1993, 1-161
84