prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

alkohol, mogu brzo dovesti do sniţenja tjelesne temperature iako osoba nije bila
podvrgnuta niskoj temperaturi okoliša. Gubitak topline u vodi u odnosu na zrak je
veći jer je specifiĉna toplina vode nekoliko tisuća puta veća od zraka i zato kod
potapanja u hladnoj vodi brzo dolazi do pothlaĊivanja.
Ako termoregulacijski mehanizmi nisu umjetno izmijenjeni, homeotermni
organizam izloţen hladnoći proţivljava tri faze:
1. Faza maksimalnog metabolizma (aktivna kontrareakcija) – nastaje u poĉetku
sniţavanja unutarnje temperature tijela kada se aktiviraju svi neuroendokrini
mehanizmi
2. Faza minimalne obrane – rezultat je smanjenja metaboliĉkih procesa uslijed
deprimirajućeg uĉinka hladnoće na organizam
3. Paralitička faza – nastaje kad energetske potrebe organizma nadmašuju izvore
Klinička slika obzirom na unutarnju temperaturu tijela:
37,0⁰ C – 35,0⁰ C Subjektivni osjećaj hladnoće
35,0⁰ C – 32,0⁰ C Blago pothlaĎivanje
Vazokonstrikcija, drhtanje, tahikardija, tahipneja, povećanje krvnog tlaka i minutnog
volumena srca, moguća je dizartrija i nekoordinacija pokreta, apatija, umor,pospanost
32,0⁰ C – 30,0⁰ C Srednje teško pothlaĎivanje
Drhtanje prestaje, bradikardija ili fibrilacija atrija, bradipneja, smanjeni minutni
volumen srca, bradipneja, halucinacije, usporeni refleksi
< 30,0⁰ C Teško pothlaĎivanje
Grubi postupak s bolesnikom moţe uzrokovati ventrikulsku fibrilaciju, pojavljuje se
J-val (Osborn) u EKG-u, pad krvnog tlaka, porast protoka urina, hipoventilacija,
mišićna ukoĉenost, stupor, spontana ventrikulska fibrilacija, ugašeni refleksi, nema
spontanih kretnji, široke zjenice bez reagiranja, apneja, asistolija
Obzirom da na terenu ĉesto nedostaje mogućnost toĉnog postavljanja
dijagnoze, vrijedi pravilo da se u sluĉaju opravdane sumnje na pothlaĊivanje valja
pridrţavati preporuĉenih postupaka. S pothlaĊenih osoba treba odmah po unošenju u
ispravno izraĊeni bivak ukloniti hladnu i vlaţnu odjeću i poduzeti mjere za
spreĉavanje daljnjeg gubitka topline, osigurati vodoravan poloţaj da se rizik
ortostatskog pada tlaka smanji na minimum i primjenjujući poznavanje kliniĉke slike
s obzirom na simptome i znakove pokušati procijeniti o kojem stupnju pothlaĊenosti
se radi. Nagle i grube pokrete ili pretjeranu aktivnost valja izbjegavati, jer je srce
pothlaĊenih izrazito iritabilno i podloţno ozbiljnim pa i letalnim aritmijama koje se
mogu na taj naĉin uzrokovati. Potrebno je stalno nadzirati ţivotne funkcije i postupiti
prema potrebi pridrţavajući se specifiĉnosti vezanih za hipotermiju.
PothlaĊenog treba postupno ugrijavati s ciljem sprečavanja daljnjeg gubitka
tjelesne topline, nakupljanja vlastite endogene topline i njenog centrifugalnog
širenja. Postupak i transport treba prilagoditi pothlaĊenoj osobi. Transport mora biti
oprezan, umjerene brzine, bez naglih pokreta, a uz primjenu kemijskih grijaĉa koji
proizvode temperaturu koja omogućava konstantnih 18,0-24,0⁰C.
Hipotermija je jedino stanje za koje vrijedi pravilo da ĉovjek nije mrtav kada
je hladan nego kada je topao, odnosno, za postavljanje konaĉne dijagnoze smrti treba
ga ugrijati do unutarnje temperature tijela od 35,0⁰ C.
54