prvi hrvatski speleološki kongres - KARST underground protection

veliĉine 15x10x18m. Ovdje se ponajviše istiĉu sigaste zavjese duţine 10 metara.
Odmah na desnoj strani je 4 metra širok ponor koji se okomito spušta do 66 metara,
skroz do podzemnih jezera. Razina jezera moţe varirati od -7 do +17 metara.
Zahvaljujući suradnji s CGEB iz Trsta, u posljednjih nekoliko godina razina vode se
mjeri sa prikladnim instrumentom. Tijekom kišnih razdoblja se vode iz susjednih
polja u manjoj mjeri ulijevaju u jamu, te mogu nastavlati svoj put sve do pete dvorane
i podzemnih jezera. Ovaj fenomen je vrlo rijedak, i ne predstavlja opasnost za
speleologa i posjetitelja.
Geološka situacija: Istarski poluotok je općenito definiran u odnosu sa
geološkom strukturom okolnog podruĉja kao „autohtona istarska ploĉa“ prema L.
Placeru (1981). Sjeverozapadna Istra je sazdana od jedne široke kredne zone, kao
plosnata antiklinala oko jurske jezgre na podruĉju izmeĊu Rovinja i Vrsara. Podruĉje
koje obuhvaća ovo istraţivanje, po studiji od C. D'Ambrosi (1931), pripada
kompleksu karbonatnih vapnenca i djelomiĉno dolomita, iz perioda Albija i
Cenomana donjeg i srednjeg. To su u širem smislu lastroidi vapnenca, krupni
vapnenci, ponekad kompaktni, izmjenjujući se sa konglomeratima, uvijek bijeli ili
bjelkasti. Prisutni su i dolomiti, dolomitni vapnenci, glinasti, te bitumenski vapnenci,
najĉešće sive i plavkaste boje.. Na osnovi uzoraka bušotina u Višnjanu i na podruĉju
gdje se nalazi jama Baredine, susreću se velike ploĉe kompaktnog bijelog vapnenca,
sa plohama razdvajanja odreĊenima sa pojedinim stilolitiĉkim strukturama. Ĉesto se
primjećuje prisutnost umetnutih konglomerata, s klastiĉnim elementima šljunĉano
bituminoznih vapnenaca. Poloţaj slojeva je subhorizontalan, ili pod malim kutom.
Ocjenjivajući sa toĉke gledišta krša, opće obiljeţje ovog podruĉja, ili krajobraza, je
pokrivenost debelim slojem zemlje crljenice, sa rijetkim usamljenim stijenama koje
proviruju iz zemlje, te ponikve, koje su najĉešće ravnoga dna, ispunjene sa velikim
koliĉinama crljenice. Mjerna postaja otapanja vapnenaca Prije svega je uzet uzorak
stijene na samom ulazu u jamu, te stavljen na postolje zajedno s trideset drugih
uzoraka stijena iz razliĉitih talijanskih krških podruĉja u prostoru Grotte Gigante na
tršćanskom kršu, gdje je od 1988.god. u funkciji eksperimentalna postaja ovoga tipa
za prouĉavanje otapanja površinskih stijena koje pripadaju razliĉitim vapnencima,
dolomitima, kao i gipsu. Mjerna postaja ima i kompletnu meteorološku stanicu koja je
u pogonu već tridesetak godina. O primijenjenoj metodologiji prilikom koje je
izvršeno mjerenje postoji dovoljno informacija u bibliografskim bilješkama
priloţenim uz ovaj rad. Mjerenje se izvodi putem oĉitavanja s instrumentom koji se
sastoji od ĉeliĉne trokutaste ploĉe (stranica 10 cm) sa tri noţice na krajevima, od kojih
svaka ima drugaĉiji oblik naslona. U sredini ploĉe se nalazi mikrometar sa oĉitanjem
1 / 100 mm. Mjerna "postaja" se priĉvrsti na stijenu na naĉin da se tri klina od
nerĊajućeg sjajnog ĉelika ubuše i fiksiraju na stijenu, tvoreći trokut sa stranicama od
10 cm. Dvije glave klinova imaju polukuglast, a jedna plosnat završetak koji izviruje
iz stijene. Nasloni istog oblika na noţicama instrumenta omogućuju njegov smještaj
sa gotovo apsolutnom preciznošću. Stanica za mjerenje „in situ“, stavljena je upravo
na stjenovitom dijelu ulaza u Jamu Baredine, oko 116 m iznad razine mora.Mjerna
stanica je udaljena pribliţno pet kilometara od zapadne obale Istre.
Uzorak stijene koji je bio postavljen u "stanici" izvan špilje Gigante je
identificiran sa brojem 70. Prvo ĉitanje izvedeno je na 20/10/1999., a zadnje na
11.05.2003. Trošenje stjenovite površine tijekom prve ĉetiri godine (u mm) je bila
slijedeća:
1999-2000 = 0,035
2000-2001 = 0,055
2001-2002 = 0,030
65