Priručnik o kartama staništa Dalmacije - UNDP Croatia

sastavu istiu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes,Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.Eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašice (Sveza Cymbopogo-Brachypodion retusiH-i. (1956) 1958) – To je skup razmjerno malobrojnih zajednica koje obuhvaaju kamenjarskopašnjake,hemikriptofitske zajednice.D.3.4.1. / E.8.1.1. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / Mješovita šuma i makija crnike scrnim jasenomZapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931)Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i. 1958) – Pripada sveziRosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravou Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvomredu znaajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istonu granicusvoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipinom oblikuu sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru,Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat iz otoka Braa i Lastova. U floristikomsastavu istiu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes,Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.Mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom (As. Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i.(1956) 1958) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike, te šumama i makiji oštrike(eumediteranska vegetacijska zona) – Šume i makija crnike s crnim jasenom u starijoj sufitocenološkoj literaturi (Horvati 1963a) pogrešno oznaene kao “ilirske” ili “jadranske”. Te su šumecrnike s crnim jasenom tijekom vremena otkrivene i na razliite naine prouavane diljem itavogaeumediteranskog dijela Apeninskog poluotoku, na Siciliji i Sardiniji, te na itavom ligurijskomprostoru u podnožju Primorskih alpa (Alpes maritimes). Na itavom se tom prostoru razvijaju uobliku razliitog kompleksa vrsta, ali im je osnovni fond vrsta zajedniki. To su Quercus ilex, Laurusnobilis, Fraxinus ornus, Rosa sempervirens, Lonicera etrusca, Asplenium onopteris, Cyclamenrepandum. Tako se i ilirsko-apeninske sastojine mogu diferencirati s nekoliko znaajnih vrsta kao štosu npr. Coronilla emeroides i Sesleria autumnalis. Sama se zajednica razvija u nekoliko znaajnihsubasocijacija, a u Hrvatskom primorju poznate su subas. fraxinetosum orni (= typicum), subas.carpinetosum orientalis i subas. cotynetosum.D.3.4.1. / E.8.1.3. - Zapadnomediteranski bušici ružmarina / ista, vazdezelena šuma i makijacrnike s mirtomZapadnomediteranski bušici ružmarina (Red ROSMARINETALIA Br.-Bl. 1931)Bušik ružmarina s mnogocvjetnom resikom (As. Erico-Rosmarinetum H-i. 1958) – Pripada sveziRosmarino-Ericion multiflorae Br.-Bl. 1931. To je zajednica bušika koja je prvi puta opisana upravou Hrvatskom primorju, ali je kasnije otkrivena i u drugim dijelovima Sredozemlja. Za nju je u prvomredu znaajna skupina zapadnomediteranskih vrsta koje kod nas u Dalmaciji postižu istonu granicusvoga areala (Trinajsti 1973, 1975, 1995). Bušik ružmarina rasprostranjen je u svom tipinom oblikuu sklopu stenomediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog pojasa na otocima Hvaru,Visu, Biševu i Svecu, dok je u osiromašenom obliku poznat sa otoka Braa i Lastova. U floristikomsastavu istiu se Rosmarinus officinalis, Erica multiflora, Cistus monspeliensis, Fumana laevipes,Fumana arabica, Ononis minutissima, uz vrste Cistus incanus i Cistus salvifolius.ista, vazdezelena šuma i makija crnike s mirtom (As. Myrto-Quercetum ilicis (H-i.) Trinajsti1985) – Pripadaju mediteransko-litoralnim šumama i makiji crnike te šumama i makiji oštrike(eumediternska vegetacijska zona). iste, vazdazelene šume crnike bez udjela listopadnih elemenatarazvijaju se u onom dijelu Hrvatskog primorja u kojem tijekom zime srednji minimumi najhladnijegmjeseca iznose ± 4°C. Prvotno su interpretirane kao subasocijacija “Orno-Quercetum ilcismyrtetosum” (Horvati 1963a), a u novije su vrijeme shvaene kao samostalna asocijacija Myrto-Quercetum ilicis. Ta je šumska zajednica u Hrvatskom primorju pretežito razvijena u obliku visokemakije (npr. viši dijelovi otoka Korule), a mjestimino kao niska šuma (npr. Luica na otokuLastovu, Starigrad na Hvaru, otok Unije i drugdje), svuda gdje se posljednjih 50-ak godina nije sjekloi makija je postupno prešla u šumu. U floristikom sastavu uz Quercus ilex s veim ili manjim49