Priručnik o kartama staništa Dalmacije - UNDP Croatia

FSAŽETI OPIS STANIŠTAF.1 MLJETJedinstvenost otoka Mljeta oituje se u itavom nizu razliitih prirodnih osobitosti koje su, s jednestrane, uvjetovane orografskim i klimatskim znaajkama, a s druge strane, stoljetnim utjecajemovjeka.Na podruju otoka Mljeta kartirano je ukupno 45 razliitih stanišnih tipova. S obzirom nazastupljenost, dominiraju šumska staništa, koja zauzimaju više od 3/4 površine otoka. Najveepovršine meu njima pripadaju stenomediteranskim šumama crnike, koje su razvijene u najtoplijem inajsušem dijelu Jadranskog primorja. U ovoj skupini posebno se istie „mješovita šuma alepskog borai crnike“ koja predstavlja najrasprostranjeniju šumsku zajednicu alepskog bora (Pinus halepensis). I naMljetu ova zajednica zauzima najvee površine, ponajprije u zapadnom (podruje Nacionalnog parka)i središnjem dijelu otoka. Stenomediteranskim šumama crnike pripadaju i dvije zajednice kojezauzimaju manje površine, a razvijene su u obliku više ili niže makije. To su „makija tršlje i somine“,te „makija velike resike i planike“. „Makija tršlje i somine“ predstavlja znaajan progresijski stadij usukcesiji vazdazelene šumske vegetacije u izrazito suhim i toplim uvjetima, esto poslije šumskihpožara, a razvijena je uglavnom na južnim padinama, pretežno u zapadnom i središnjem dijelu otoka.„Makija velike resike i planike“ takoer se razvija kao progresijski stadij u sukcesiji šumske vegetacijeposlije požara šuma alepskog bora. Budui da u inicijalnoj razvojnoj fazi u svome flornom sastavuukljuuje neke vrste koje su karakteristine za bušike, kao što su Cistus salvifolius i C. incanus,razgranienje ovih zajednica na terenu esto je vrlo teško. „Makiju velike resike i planike“ nalazimouglavnom na sjevernoj strani otoka, ponajprije u njegovom središnjem i istonom dijelu. Osim toga, uistonom je dijelu mjestimino razvijena i „makija velike resike i kapinike“, koja uglavnom zauzimamanje površine, te je naješe prikljuena prethodno navedenim zajednicama makije i nije prikazanana karti. Od ostalih šuma alepskog bora prisutne su i šuma alepskog bora sa sominom, te šumaalepskog bora s tršljom. Ove šume razvijaju se u najtoplijem dijelu Hrvatskog primorja, esto napadinama južne i jugozapadne ekspozicije, a najznaajniju ulogu u njihovom floristikom sastavuimaju u prvom redu endozookorni-ornitokorni elementi, ponajprije somina (Juniperus phoenicea) itršlja (Pistacia lentiscus). Ove su šume zabilježene na više lokaliteta na podruju Nacionalnog parka.Drugu skupinu šumskih staništa ine mješovite šume crnike kojima pripadaju „ista, vazdezelenašuma i makija crnike s mirtom“, te „mješovita šuma i makija crnike sa crnim jasenom“. Obje ovezajednice uglavnom su razvijene u obliku više ili niže makije, dok su ostaci mediteranske prašume,izvorne šume crnike sa crnim jasenom, prisutni samo fragmentarno, a najbolje su ouvani u predjeluVelika dolina. Osim toga, šume crnike esto se u prostoru izmjenjuju sa šumama alepskog bora ineimozaini tip staništa. U mediteransko-montanom pojasu susreu se i elementi „mješovite šume i70