Priručnik o kartama staništa Dalmacije - UNDP Croatia

ora i crnike” (Querco ilicis-Pinetum halepensis Loisel 1971). Ova podjela je samo okvirna, jer vrloesto na površinama koje su oznaene kao “mješovita šuma alepskog bora i crnike“ nema puno crnike,ve su ovim stanišnim tipom opisane i sve one površine gariga koje su obrasle alepskim borom.Premda se fitocenološki ovakva vegetacija opisuje kao facies Pinus halepensis asocijacije Erico-Rosmarinetum, prilikom kartiranja staništa ovakav bi pristup bio pogrešan. Takoer, iz prikupljenihpodataka nije bilo mogue dovoljno dobro odvojiti „šume alepskog bora sa sominom” (Juniperophoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988) od “ šuma alepskog bora s tršljom” (Pistacio-Pinetumhalepensis De Marco, Veri et Caneva 1984).Na podruju vrha Hum, na sjeverno eksponiranim padinama nalazimo stanišne tipove s listopadnimelementima. Na samom vrhu dolazi stanišni tip vlažnijih i hladnijih podruja “mješovita šuma i makijacrnike s crnim grabom” (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajsti (1965) 1977). Na nešto nižim nadmorskimvisinama, a još uvijek na sjeverno eksponiranim podrujima, nalazimo vee površine „mješovite šumei makije crnike sa crnim jasenom” (Fraxino orni-Quercetum ilicis H-i. (1956) 1958). Oba stanišnatipa dolaze u obliku makije. Takoer, na samom podruju vrha Hum, na degradiranijim dijelovimamakije mozaino se pojavljuju dijelovi s „istonojadranskim kamenjarskim pašnjacimasubmediteranske zone” (Chrysopogoni-Koelerion splendentis H-i. 1975), na kojima uglavnomdominiraju Salvia officinalis i Satureja montana.U ostalim djelovima otoka Visa naješi tip makije je makija crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis(H-i.) Trinajsti 1985). Samo na južnom dijelu otoka, u blizini morske obale dolazi i makija tršlje isomine (Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajsti 1987).Najvee travnjake površine zauzimaju „eu- i stenomediteranski kamenjarski pašnjaci rašice“(Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-i. 1961), koji i naješe dolaze u obliku jednolinih sastojinau kojima dominira Brachypodium retusum. U istonom dijelu otoka Visa na nekim se napuštenimpoljima nalaze vee površine “jadranskih travnjaka brka” (Vulpio-Lotion H-i. 1960).Najznaajnija poljoprivredna kultura na otoku Visu su vinogradi. Od ostalih kultura dolaze sporadinomali tradicionalni maslinici, te pokoja zapuštena poljoprivredna površina koja se kosi. Još uvijek se naotoku mogu nai rogaici, ali oni zauzimaju vrlo male i sporadino rasporeene površine. Od ostalihkultura potrebno je izdvojiti nedavno zasaen (poslije 2004. godine) veliki vonjak na padinama kojegledaju prema uvali Mala Smokova. Na podruju Smokovo, podruje bivše vojarne, nalazi se jednaod rijetkih površina na otoku Visu koja se još koristi kao pašnjak.Ostale poljoprivredne površine su u razliitim fazama zarastanja. Ako su takve površine zarasle ubušik ili makiju, prikazane su s pripadajuim stanišnim tipom i na karti staništa. U ostalim sluajevimasu zarasle poljoprivredne površine opisane stanišnim tipom “mozaika poljoprivrednih površina iprirodne vegetacije s prevladavajuom grmolikom vegetacijom i drveem”.85