Priručnik o kartama staništa Dalmacije - UNDP Croatia

F.4 VISOvom kartom staništa obuhvaen je Vis, otoci u neposrednoj blizini Visa, te otoci: Biševo, Brusnik,Svetac (Sveti Andrija), Jabuka, te Velika i Mala Palagruža. Kako neki od otoka predstavljaju posebantip staništa, u ovom kratkom pregledu posebno emo se osvrnuti na svaki od njih. Kartirane osnovneklase iz Nacionalne klasifikacije staništa i njihova zasupljenost na Karti staništa otoka Visa prikazanesu u Tablici 5.Otok Vis s otocimaKlimazonalna vegetacija veeg dijela otoka Visa je “ista, vazdazelena šuma i makija crnike smirtom” (Myrto-Quercetum ilicis (H-i.) Trinajsti 1985). Ipak, najdominantniji tip staništa naotoku su „zapadnomediteranski bušici ružmarina“ (Rosmarinetalia). Ovaj tip staništa dominira veimdijelom otoka i dolazi u kombinaciji s drugim tipovima staništa od obale mora do Huma, najvišeg vrhaotoka Visa. Vrlo esto na zapuštenim poljoprivrednim površinama, naješe bivšim vinogradima,dolazi u kombinaciji s daljnjim degradacijskim stadijem, a to su „eu- i stenomediteranski kamenjarskipašnjaci rašice“ (Brachypodio-Cymbopogonetum hirti H-i. 1961). Velike površine„zapadnomediteranskih bušika ružmarina“ (Rosmarinetalia) nalaze se na prijelazu u sljedeisukcesijski stupanj klimazonalne makije crnike ili obrastaju šumama alepskog bora.Slika 31. „Zapadnomediteranski bušikružmarina.“Slika 32. „Zapadnomediteranski bušikružmarina“ u ranoj fazi zaraštanja makijom.Šume alepskog bora u južnijim dijelovima otoka veim dijelom pripadaju stanišnom tipu „šumealepskog bora sa sominom” (Junipero phoeniceae-Pinetum halepensis Trinajsti 1988), dok manjimdijelom dolaze kao “šuma alepskog bora s tršljom” (Pistacio-Pinetum halepensis De Marco, Veri etCaneva 1984). U središnjem i sjevernom dijelu otoka uglavnom prevladava „mješovita šuma alepskog84