27.11.2012 Views

R E - R E A D E R - Biro Beograd

R E - R E A D E R - Biro Beograd

R E - R E A D E R - Biro Beograd

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

svetu. Tamo možete da se informišete o štrajkovima i kampanjama protiv<br />

multinacionalnih koncerna (http://www.labournet.de/). Možemo nabrojati<br />

niz ovakvih primera, kritičkih informacija o ekologiji, o antirasističkim<br />

pokretima, o političkim borbama u Južnoj Americi (http://www.lateinamerikanachrichten.de/).<br />

Neki mediji imaju i širi tematski prostor. Na<br />

primer Jungle World za koji ja radim jeste nedeljnik. Izdaje članke i<br />

reportaže o politici u Nemačkoj i svetu, kulturi i teoriji. (http://www.<br />

jungle-world.com). Svi ovi medijski projekti su se formirali jer su aktivisti/kinje,<br />

koji/e rade u organizacijama i pokretima protiv neonaci grupa,<br />

protiv zagađenja itd., smatrali/le da je potrebno širiti nezavisnu informaciju.<br />

Obični komercijalni mediji obaveštavaju ili pogrešno ili uopšte ne<br />

obaveštavaju o datim problemima, a često su kontraproduktivni i negativni<br />

kao na primer kada šire rasizam.<br />

Međutim, glavni problem koncepcije „kontra informacija“ jeste: Nije<br />

dovoljno da se šire nezavisne i kritičke informacije, nego da se u društvu<br />

zaista nešto menja. Baš suprotno: I najbolje informacije ne znače da se išta<br />

menja, jer ipak nije informacija ta koja presuđuje u političkim odlukama<br />

nego presudna jeste socijalno-politička moć i interes.<br />

Postoji opšti veliki problem, da živimo u (neo)kapitalističkim društvima, a<br />

informacije su uglavom roba koja se prodaje i kupuje. Komercijalni mediji<br />

nas informišu, ne da bi mi nešto bolje razumeli, nego zato što imaju za<br />

cilj da prodaju svoje medije. Konzumenti ovih medija nisu samo puke<br />

žrtve dezinformacije i manipulizacije, nego oni u kapitalizmu traže svoj<br />

komad spektakla i pseudo zabave. O tome su kritički intelektualaci kao<br />

Adorno ili Debord doista dobro pisali u predhodnom veku. Naravno i<br />

kritičke informacije mogu da budu deo tog medijskog spektakla. Naveo<br />

bih jedan nedavni primer: Pre nekoliko nedelja su se pojavile šokantne<br />

fotografije nemačkih vojnika iz Avganistana. Vojnici se igraju skeletom<br />

koga su pronašli u nekoj masovnoj grobnici. Scena je prilično mračna. Šta<br />

su povodom ovoga nemački mediji uradili? Pokazali su slike vojnika na<br />

prvim stranicama svih vesti. Šok je bio veliki. BILD je prodao mnogo više<br />

primeraka nego obično. Generali i političari su bili u nezgodnoj situaciji.<br />

Ali, niko ne može da kaže da je vršen pritisak de se slike ne objave. Nije<br />

bilo cenzure. Sa druge strane, postavlja se pitanje šta je bila interpretacija<br />

tih slika? BILD i izvesni političar su širili strah da bi sada neki islamski<br />

fundamentalisti mogli da izvrše napade u Nemačkoj. Tako je BILD prodao<br />

još više primeraka. Neki generali su rekli da nemački vojnici tako nešto ne<br />

smeju da rade jer je to protiv časti nemačke armije. Izjava deluje naravno<br />

smešno ako poznajete istoriju nemačke armije. Problem leži u tome da<br />

nigde u komercijalnim medijima nisu postojali kritički komentari o suštini<br />

toga problema, a to je da nemački vojnici u Avganistanu jesu deo jednog<br />

prljavog rata.<br />

37

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!