You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
svetu. Tamo možete da se informišete o štrajkovima i kampanjama protiv<br />
multinacionalnih koncerna (http://www.labournet.de/). Možemo nabrojati<br />
niz ovakvih primera, kritičkih informacija o ekologiji, o antirasističkim<br />
pokretima, o političkim borbama u Južnoj Americi (http://www.lateinamerikanachrichten.de/).<br />
Neki mediji imaju i širi tematski prostor. Na<br />
primer Jungle World za koji ja radim jeste nedeljnik. Izdaje članke i<br />
reportaže o politici u Nemačkoj i svetu, kulturi i teoriji. (http://www.<br />
jungle-world.com). Svi ovi medijski projekti su se formirali jer su aktivisti/kinje,<br />
koji/e rade u organizacijama i pokretima protiv neonaci grupa,<br />
protiv zagađenja itd., smatrali/le da je potrebno širiti nezavisnu informaciju.<br />
Obični komercijalni mediji obaveštavaju ili pogrešno ili uopšte ne<br />
obaveštavaju o datim problemima, a često su kontraproduktivni i negativni<br />
kao na primer kada šire rasizam.<br />
Međutim, glavni problem koncepcije „kontra informacija“ jeste: Nije<br />
dovoljno da se šire nezavisne i kritičke informacije, nego da se u društvu<br />
zaista nešto menja. Baš suprotno: I najbolje informacije ne znače da se išta<br />
menja, jer ipak nije informacija ta koja presuđuje u političkim odlukama<br />
nego presudna jeste socijalno-politička moć i interes.<br />
Postoji opšti veliki problem, da živimo u (neo)kapitalističkim društvima, a<br />
informacije su uglavom roba koja se prodaje i kupuje. Komercijalni mediji<br />
nas informišu, ne da bi mi nešto bolje razumeli, nego zato što imaju za<br />
cilj da prodaju svoje medije. Konzumenti ovih medija nisu samo puke<br />
žrtve dezinformacije i manipulizacije, nego oni u kapitalizmu traže svoj<br />
komad spektakla i pseudo zabave. O tome su kritički intelektualaci kao<br />
Adorno ili Debord doista dobro pisali u predhodnom veku. Naravno i<br />
kritičke informacije mogu da budu deo tog medijskog spektakla. Naveo<br />
bih jedan nedavni primer: Pre nekoliko nedelja su se pojavile šokantne<br />
fotografije nemačkih vojnika iz Avganistana. Vojnici se igraju skeletom<br />
koga su pronašli u nekoj masovnoj grobnici. Scena je prilično mračna. Šta<br />
su povodom ovoga nemački mediji uradili? Pokazali su slike vojnika na<br />
prvim stranicama svih vesti. Šok je bio veliki. BILD je prodao mnogo više<br />
primeraka nego obično. Generali i političari su bili u nezgodnoj situaciji.<br />
Ali, niko ne može da kaže da je vršen pritisak de se slike ne objave. Nije<br />
bilo cenzure. Sa druge strane, postavlja se pitanje šta je bila interpretacija<br />
tih slika? BILD i izvesni političar su širili strah da bi sada neki islamski<br />
fundamentalisti mogli da izvrše napade u Nemačkoj. Tako je BILD prodao<br />
još više primeraka. Neki generali su rekli da nemački vojnici tako nešto ne<br />
smeju da rade jer je to protiv časti nemačke armije. Izjava deluje naravno<br />
smešno ako poznajete istoriju nemačke armije. Problem leži u tome da<br />
nigde u komercijalnim medijima nisu postojali kritički komentari o suštini<br />
toga problema, a to je da nemački vojnici u Avganistanu jesu deo jednog<br />
prljavog rata.<br />
37