ELEMENTI STROJEVA - FESB

Sigurnost protiv klizanja je dakle:
ν
k
F
tr
= ≥
2 2
Fr
+ FA
ν
k , potr
(5.38)
ν k, potr potrebni stupanj sigurnosti protiv klizanja; ν k, potr = 1,2...2,0.
F r [N] aktivna radijalna sila koja se prenosi
F A [N] aktivna aksijalna sila koja se prenosi
Stezni prstenovi se ugrađuju s labavim dosjedom kako između vanjskog prstena i glavine, tako i
između unutrašnjeg prstena i vratila. Za uklanjanje ove inicijalne zračnosti potrebno je stezne
prstenove opteretiti početnom aksijalnom silom F 0 . Tek povećanjem aksijalne sile na vrijednost
prednaponske sile F pr =F 0 +F v postiže se na dodirnim površinama željeni površinski pritisak p za
prijenos vrtnje.
Pri određivanju dimenzija steznih prstenova odlučujući je površinski pritisak p 1 između vanjskog
prstena prvog para prstenova i glavine, koji mora biti u dopuštenim granicama:
p
F
1
1
= r
≤ pdop
π Dl ⋅
(5.39)
6 OPRUGE
Opruge su elastični elementi koji pod utjecajem vanjskog opterećenja akumuliraju energiju, te je
nakon rasterećenja vrate u obliku potencijalne energije, čitavu ili umanjenu. U praksi se opruge
upotrebljavaju za različite namjene. Neki od najčešćih primjera upotrebe su:
• akumulacija energije (opruge za pogon mehanizma u satu i u igračkama),
• prigušivanje udaraca i vibracija (torzijske opruge u cestovnim vozilima)
• kao povratni elementi (opruge u ventilima, spojkama, mjernim instrumentima)
• mjerenje sila (vaga s oprugom)
• raspodjela sila (oruđa za učvršćivanje)
• opruge za zatezanje
Obzirom na materijal, u praksi se najčešće upotrebljavaju metalne i gumene opruge, a prema
obliku zavojne, tanjuraste, lisnate i šipkaste. Ipak, osnovna podjela opruga je prema vrsti glavnog
naprezanja: dijele se na savojne, vlačno-tlačne i torzijske opruge.
6.1 KARAKTERISTIKA I RAD OPRUGE
Ako se vlačna, tlačna ili savojna opruga opterete silom F, hvatište sile napravi put s koji se
naziva progib. Slično tome, opruge opterećene torzijskim momentom T zakreću se za kut α koji
se naziva zakretanje opruge. Progib i kut zakreta se zajedničkim imenom nazivaju opruženje.
Ovisnost opruženja o opterećenju naziva se karakteristika opruge, a može biti linearna,
progresivna ili degresivna, slika 6.1.
120