HALAL KVALITETA

njeni za neposredno stjecanje svjetovnogi ona može biti slična korpi sekularnogpotrošača jer obje sadrže proizvode kojidonose svjetovnu korist”. 2 Međutim, izove potrošačke košarice islamski potrošačtreba isključiti sve robe koje spadajuu rasipničku potrošnju na koju se danastroši najveći dio budžeta većine potrošača.Kako islam ima svoju posebnu etičku,sociološku i kulturnu dimenziju u okvirunje određuje i drugačije premise za ponašanjepotrošača. Islamski teoretičari smatrajuda muslimanskog potrošača determinirajudvije vrste potrošnje i to:a.) potrošnja za zadovoljavanje svojih(i svoje obitelji) materijalnih potrebakoje možemo označiti sa E1b.) potrošnja za zadovoljavanje potrebadrugih (u ime Allaha) koju možemooznačiti sa E2Prema tome ukupna potrošnja možese izraziti kao: E = E1 + E2.Čovjek ima pravo da alocira svoj dohodakizmeđu ove dvije potrošnje pri čemuje ponašanje islamskog potrošačausmjereno, tj. alokacija dohotka izmeđuE1 i E2 određena je:1. nekim od parametara koji determinirajumodel potrošnje jednog racionalnogpotrošača (kako to ističeekonomska znanost), i2. stupnjem pobožnosti i bogobojaznosti(taqwa).Konvencionalna ekonomija ima zacilj ispunjenje i zadovoljenje svih čovjekovihmaterijalnih potreba bez ograničenjai bez obzira na duhovne vrijednosti.Međutim, islamski teoretičari sve ljudskeaktivnosti provjeravaju na konceptu halalai harama. Islamska ekonomija vodiračuna o ispunjanju i zadovoljavanju materijalnihili duhovnih potreba, ali samoonih koje su dozvoljene – halal. Islamskiekonomisti stoga zaključuju da islamskipotrošač ima manju sklonost ka potrošnjiod sekularnih potrošača. Ponašanje potrošačau duhu islamske ekonomije određenoje međudjelovanjem ekonomije,politike i religije. “Prema islamu pravdaje temelj političkog poretka. JedinstvoReligije i Zakona, koje postoji u teoriji,mora se provoditi u praksi. Bez organiziranogpolitičkog autoriteta postojanje iReligije i Zakona moglo bi biti ugroženo;bez ograničenja Šerijata politički poredakpostao bi nepravedan i okrutan. Samo uzprovođenje pravde može se očekivati daće politički poredak ispuniti ciljeve zbogkojih je stvoren. Provođenje pravde dovodido približavanja interesa onih kojivladaju i kojima se vlada te poboljšanjadruštvenih i ekonomskih uvjeta, kao i dojačanja snage islama u društvu. Za ovo supotrebna dva čimbenika: moralna svijestpojedinca da ne prekoračuje ograničenjasvog ponašanja koja je utvrdio Šerijat ipoštivanje uvjeta ugovora od strane političkogautoriteta prilikom osiguranja provedbepravila Šerijata.” 3Ponašanje potrošača u duhu islamskereligije – moguće implikacije zamarketinške stručnjakeAutori koji polaze od islamskih principane prihvaćaju u potpunosti suvremenuteoriju ponašanja potrošača. Naime,teorija ponašanja potrošača nastala na Zapadunakon nastanka kapitalizma, predstavljadualitet ekonomskog racionalizmai utilitarizma. Iz tog dvojnog porijekla nastajeteorija o ponašanju potrošača kojasmatra da je maksimiziranje koristi “homoeconomicusa” isključivi cilj i stimulans.Ovaj model čovjekova ponašanjazasnovan na pretpostavci egoistične racionalnosti,dugo je prevladavao u ekonomskojteoriji. Islamski teoretičari ističuda je ideja racionalizma u objašnjavanjuponašanja potrošača jedan vrlo ograničeni jednodimenzionalni pristup ljudskomponašanju. Kako je naš interes vezan uzutjecaj religije, konkretno islama na ponašanjepotrošača, ukratko ćemo analiziratipromjene koje proizlaze iz utjecajaislama na ponašanje potrošača. Dakle,polazimo do pretpostavke da je potrošačusvojio islamsko učenje. Ova pretpostavkazahtijeva revidiranje koncepta ekonomskeracionalnosti.Ekonomska racionalnost pretpostavljada će potrošači težiti k maksimalnomHALAL PREHRANA I HALAL CERTIFICIRANJEostvarivanju “zadovoljstva” i da je to uosnovi svake motivacije. Polazeći od togada je ekonomska znanost u najvećoj mjeripozitivna, a islam u velikoj mjeri normativan,možemo govoriti o različitom pristupuekonomskom ponašanju pojedinaca.Tako dolazimo do fundamentalne razlikeizmeđu “homo economicusa” i “homoislamicusa” jer korisnost, preferencije,izbor, ali i cjelokupno ponašanjeislamskog potrošača ovise o religioznimograničenjima. Naime, ponašanje prilikompotrošnje smatra se u islamu jednimod načina manifestiranja zahvalnostiAllahu, dž.š. Možemo reći da dolazi dosvojevrsne integracije potrošnje i vjerovanja.Fahim Khan u svom članku “Funkcijamakropotrošnje u islamskom poretku”navodi da u islamskom ekonomskomsustavu islamski potrošač mora biti racionalanu svakoj vrsti potrošnje. 4“ U međunarodnoj trgovini ne trguje senekim apstraktnim robama i usluga, već vrlokonkretnim i sve diferenciranijim robama iuslugama. Islam podrazumijeva i respektirasve tržišne mehanizme, prije svegaograničenja u ponašanju potrošača koja suvezana uz dohodak, ali to što potrošačpostupa u duhu islama daje osobit tonnjegovoj motivaciji. Zbog toga dolazi dopromjene u ukusima potrošača.”Dok se u ekonomskoj znanosti aksiomracionalnosti podrazumijeva, aksiomracionalnosti koji se traži od islamskogpotrošača potiče iz etičkih normi islama.Pojam racionalnosti islamskog potrošačapodrazumijeva ponašanje koje je u skladus učenjima islama, primjerice: potrošač jeracionalan samo ako troši umjereno, poredpotrošnje za stvari racionalan je i akotroši na Allahovom putu, dakle pored potrošnjeu cilju postizanja zadovoljstva naovom svijetu mora trošiti i za druge. tj. zadruštvene svrhe ili u korist zajednice.“Potrošač je racionalan samo ako je ceterisparibus, njegova potrošačka korpa,manja od korpe sekularnog potrošača jersadrži samo dozvoljene stvari, a isključujezabranjene. Ovaj uvjet bazira se nasljedećim ajetima:31JOURNAL