HALAL KVALITETA

HALAL KVALITETA8JOURNALTo je zato što je suština islamske vjereoličena u dvije zapovijedi: da se ibadet nečini nikome osim Allahu dželle šanuhu ida se Allahu dželle šanuhu ibadet možečiniti samo onako kako je On propisao.Svako ko izmisli ili sam propiše pravilou ibadetu zastranio je i on je krivotvoritelj(reddun). Jedino Sam Zakonodavacima pravo propisivati načine ibadetaputem kojih Mu se ljudska bića mogu približiti.Životne navike i svakodnevneobaveze, međutim, nije propisao Zakonodavac;njih su propisivali i prakticiralisami ljudi. Zakonodavac intervenira samoda bi ih uspostavio, modificirao iliusmjerio, a ponekad da bi identificiraone ke navike koje su štetne ili koje bi moglevoditi ka razdoru.Veliki isla mski alim, šejhu-l-islam,Ibni Tejmijje kaže: “Ljudske riječi i djelamogu se svrstati u dvije vrste: činovi ibadetaputem kojih je uspostavljena njihovavjera i uobičajena praksa koju zahtijevasvako dnevni život.” Iz istraživanja principašeri'ata mi znamo da su činovi ibadetaoni koje nam je propisao ili odobrioAllah dželle šanuhu i ispravno je samoono što je šeri'atom propisano. Međutim,što se tiče ljudskih običaja, oni su neophodniu svakodnevnome životu. U ovomslučaju, sloboda djelovanja ('ademu'l-hazr)je glavni princip; ništa ne smije bitiuskraćeno osim ono ga što je uskratioAllah, dželle šanuhu. Jer samo On možeizdavati naredbe i zabrane. Kada je riječ oibadetu, mora postojati naredba koju jeOn o tome izdao, a ako je potrebno imatiAllahovu zapovijest da bi se nešto učinilo,ka ko se onda može reći da je neštouskraćeno bez Njegove zapovijesti?Zbog toga Ahmed ibni Hanbel i ostalifakihi, islamski pravnici, koji su svojepresude bazirali na hadisima kažu: Kadaje riječ o ibadetu, glavni princip je objavljenolimitiranje (tewkif), što znači da ništane može biti legalizirano osim onogašto je Allah dželle šanuhu legalizirao. Postupitidrukčije znači rizikovati, kao štokaže ajet: “Zar oni da imaju bogove kojipropisuju da vjeruju ono što Allah ni jenaredio?” 15Ali, kada su posrijedi životne navike(el-'adat), tada je vodeće načelo el-'afw,sloboda, jer se ništa ne može uskratiti uovome slučaju osim ono ga što je SamAllah dželle šanuhu zabranio. Postupi lise drukčije u ovom slučaju, preuzima serizik, kako stoji u ajetu:“Reci: “Kažite vi meni zašto jednu hranukoju vam Allah daje sma trate zabranjenom,a drugu dopuštenom?” Recite: “Da livam je prosu đivanje o tome Allah prepustioili o Allahu laži iznosite?” 16Ovo je jedno važno i korisno načelona temelju kojega možemo reći da su kupovina,prodaja, iznajmljivanje, davanjepoklona i ostale slične aktivnosti, neophodneza život ljudi kao što su i jelo, pićei odijevanje. Ako šeri'at govori o nekimaod ovih ovozemaljskih stvari, to je zatošto nas nastoji poučiti dob rome ponašanju.Stoga On zabranjuje sve što vodi razdorua obavezuje nas na ono što je suštinsko;ne odobrava ono što je bespotrebno,a odobrava ono u čemu je korist. Sve ovočinjeno je uz razmatranje vrsta aktivnostio kojima je riječ, pri čemu su sagledani injihov opseg i dobre osobine.Stav je šeri'ata da su ljudi slobodni dakupuju, prodaju i iznajmljuju kako žele, baškao što mogu slobodno jesti i piti sve štožele ako to nije haram. Iako su neke od ovihstvari pohvalne, a neke se ne preporučuju,šeri'at nije postavio granice u njima, ne idedotle da ih zabrani, što omo gućava očuvanjeizvornoga načela dopuštenosti”. 17Ovo je načelo također podržano i izjavomResulullahova – alejhi's-selam – ashabaDžabira ibnu Abdullaha. On je kazao:“Mi smo prakticirali 'azl (coitus interruptus,prekinuti snošaj prili kom spolnihodnosa – op. prev.) u vrijeme kada jeKur'an objavljivan. Da ga je trebalo zabraniti,Kur'an bi to učinio.” On daljezaključuje: “Ako je Objava nešto prešutjela,to je dopušteno.”Nema sumnje u to da su ashabi Resulullahovi,radijallahu anhu, Allah njima bio zadovoljan)– savršeno dobro razumjeli šeri'at.Tako je i ustanovljen ovaj uzvišeni princip danikakav ibadet ne može biti legalizi ran bezpropisa Allahova, dželle šanuhu, i da nikakavobičaj ne može biti zabranjen ako ga Allah,dželle šanuhu, nije zabranio.Samo Allah dželle šanuhu imapravo nešto zabraniti ili dopustitiDRUGI PRINCIP: islam ljudima, bezobzira na njihovu vjersku ili svjetovnufunkciju, oduzima pravo da određuju štaje halal, a šta haram, i ostavlja to pravosamo za Gospodara Uzvišenoga. Niko, nirabini, ni sveće nici, ni imami, ni sultaninemaju pravo nešto zauvijek zabranitiljudima, Allahovim, dželle šanuhu, robovima.Ako, pak, to neko učini, on svakakoprelazi granice uzurpirajući suverenostkoja pripada samo Allahu dželle šanuhu,da daje propise za ljude. Oni kojipopuštaju ovim uzurpatorima i pridržavajuse onoga što oni propišu, svrstavaju ihu red Božijih partne ra, a slijeđenje takvihsmatra kao širk (višeboštvo, politeizam).Zar oni da imaju bogove koji im propisujuda vjeruju ono što Allah nije naredio? 18U skladu sa ovim načelom Ibni Tejmijje,njegov učenik Ibnu-l-Ka-jjim ipravnici Ibnu Hanbelove škole generalnozastupaju stav da su ugo vori i uvjeti u njimapropisani u osnovi dopušteni, kao štoje valjan i sva ki ugovor u čijem tekstu nemaničega što inklinira haramu.Kur'an sljedbenike Knjige, kršćane iJevreje, osuđuje zbog toga što su rabinimai svećenicima dali pravo da određujušta je ispravno, tj. halal, a šta zabranjeno– haram.Allah dželle šanuhu kaže:Oni, pored Allaha, bogovima smatrajusvećenike svoje i monahe svoje i Mesiha,sina Merjemina, a naređeno im je da