GRADA BUZETA

Urbis 72 d.d. Pula Prostorni plan uređenja Grada Buzeta 11
klastita, te su tako nastale složene ljuskave strukture što je uvjetovalo i specifične
hidrogeološke odnose i krške fenomene. U jezgrama raskinutih izoklinalnih bora nalaze se
eocenski klastiti preko kojih su reverznim rasjedima nagurani vapnenci gornje krede i
paleogena. Veliko prostranstvo područja Grada Buzeta zauzima paleogenska depresija,
odnosno eocenski fliški bazen. Dugačkom i uskom K-Pg pregradom podijeljen je na dva
bazena: Tršćanski i Pazinski bazen. Gotovo horizontalni slojevi različitih litoloških članova
fliške serije doimlju se poput pravilne slagaline sve do podnožja Ćićarije. To se posebice
ističe na u široj zoni fliša na potezu Sovinjak - Vrh, gdje su slojevi pješčenjaka i lapora
horizontalni. U osnovi radi se o prostranoj sinklinalnoj strukturi odnosno sinklinoriju. Na
površini fliške naslage izrazitije su poremećene samo u graničnoj zoni s bujskom
antiklinalom i ljuskavom strukturom Ćićarije, čime je osobito naglašen transgresivan i
diskordantan odnos između fliša i starijih naslaga. No, tektonika bazena je znatno
složenija od onoga što se površinski pokazuje. U bazenu je izbušen velik broj bušotina,
koje tu složenost potvrđuju. Tako je unutar samog fliša prisutno i reversno rasjedanje,
borane strukture, možda i prevrnute ili ljuskava građa. No, one nisu izražene kao u
Ćićariji.
Od sekundarnih struktura dijelom je prisutna K-Pg bujska antiklinala, pravca pružanja
ZSZ-IJI. Antiklinala je blago reverzno uzdignuta prema jugu i jugozapadu. Nije jedinstvene
strukture. Prema istoku kredni vapnenci u čelu antiklinale blago tonu pod paleogenske
naslage, ispod kojih se u nastavku bujska pregrada sudara s ljuskavom strukturom
Ćićarije. Sjeverni dodir s Tršćanskim paleogenskim bazenom protumačen je jednim
dijelom kao fleksura, a drugim kao normalni rasjed strme paraklaze sa spuštenim
sjevernim krilom. Južni kontakt antiklinale s naslagama Pazinskog bazena interpretiran je
na cijelom potezu kao uzdužni rasjed reverznog tipa.
Od izvora Sv. Ivan prema jugoistoku ističe se manja antiklinala Kuk s krednim
vapnencima u jezgri i navučenim jugozapadnim krilom na fliške naslage.
1.1.1.1.3. Hidrogeologija
Hidrogeološke značajke terena
Hidrogeološke značajke stijena, tektonika, prostorni položaj stijena, te morfologija uvjetuju
hidrogeološku funkciju terena. Mogu se razlikovati propusna i nepropusna područja,
odnosno barijere za površinske i podzemne vode.
U propusna područja uvršteni su tereni izgrađeni od karbonatnih stijena - gornjokrednih i
paleogenskih vapnenaca, a karakterizirane su sekundarnom, pukotinskom poroznošću.
Veliku propusnost ovih stijena, uz litološki sastav uvjetuje i njihov strukturni položaj, te
intenzivna tektonska deformacija. Duž tih tektonski oštećenih zona vapnenci su jače
deformirani i okršeni, pa su ta mjesta potencijalna za formiranje privilegiranih podzemnih
tokova. Krško područje ispresijecano je brojnim pukotinama, a javlja se i velik broj ponikvi,
jama i ponora. Oborinske vode koje dođu na vapnenjačku podlogu poniru u podzemlje, a
rezultat toga je potpuno pomanjkanje površinskog otjecanja. Kretenje vode odvija se u
podzemlju, odnosno karbonatne naslage predstavljaju područja u kojima se akumulira i
kreće podzemna voda. Karakteristično je da je istjecanje koncentrirano samo na jedan
veći stalni krški izvor - Sv. Ivan. Propusne karbonatne stijene nalaze se na području
između Kamenih vrata i Istarskih toplica, na području Ćićarije, na širem području Ročkog
polja, te između Brnobića i izvora Sv. Ivan.
Fliške naslage - lapori i pješčenjaci, prema svojim litološkim karakteristikama, u
hidrogeološkom pogledu su nepropusne stijene s različitom hidrogeološkom funkcijom.
Ovisno o prostornom položaju jednom čine barijeru za površinske vode, a u drugom