GRADA BUZETA

Urbis 72 d.d. Pula Prostorni plan uređenja Grada Buzeta 99
- prije bilo kakvih zahvata na zaštićenim i evidentiranim prirodnim vrijednostima
potrebno je izvršiti potpunu inventarizaciju i valorizaciju staništa i posebno izdvojiti i
zaštititi vrste i područja.
3.4.0.4. ZAŠTITA GRADITELJSKE BAŠTINE
Kulturno povijesno nasljeđe je obilježje stvaralačke moći pojedinog naroda, a ono je u
Gradu buzetu bogato zastupljeno i izraženo brojnim karakterističnim specifičnostima.
Građevne intervencije koje su se odvijale u neposrednoj odnosno daljnjoj prošlosti, u
korpusu kulturnopovijesnog nasljeđa urbanih ili ruralnih aglomeracija, u većoj mjeri nisu
bile adekvatne vrijednosti tih sredina. Griješilo se često iz objektivnih razloga ili zbog
nedostatka financijskih sredstava ili nepoznavanja vrijednosti sredine u kojoj se
interveniralo. Međutim, u buduće treba svaki zahvat detaljnije prostudirati tako da se
određena intervencija u tkivo kulturno-povijesnog nasljeđa što skladnije uklopi.
Prvi oblici valorizacije starih jezgara u našim prilikama povezani su s tercjarizacijom
privređivanja pri kraju šezdesetih godina, oslonjenu, prvenstveno, na veći razmah turizma
i trgovine. Međutim, unatoč tomu, na djelu je stanoviti paradoks. I turizam i trgovina,
uglavnom nesvijesno, promatraju se i razvijaju, prvenstveno, kao industrijski strukturirane
djelatnosti; to znači da je njihova unutrašnja aspiracijska osnovica niska, da se oslanjaju
na apstraktnu potrošnju, i da im je, poglavito, do masovnosti kao središnjeg pokazatellja
uspješnosti. U tom okviru još nije priređena mogućnost potpunije valorizacije starih
jezgara kao resursa, ali se, već po unutrašnjoj logici razvoja tercijare, njihova specifičnost
potpuno uključuje u tercijarnu ponudu.
U zaleđu toga procesa zbivaju se, u starim jezgrama, dva dominantna toka:
I - Proces demografskog propadanja; on se očituje i u progresivnom starenju stanovništva
jezgara, ali i iseljavanju stanovništva koje bi moglo biti subjektom novih razvojnih
inicijativa. II - Proces ekskluzivne tercijarizacije. Premda je ta činjenica, naoko,
paradoksalna, ona je, u osnovi, zakonita. Nositelj takve tercijarizacije je, po pravilu,
individualni vlasnik.
Težeći što većom ekonomskoj optimizaciji raspoloživog kapitala individualni vlasnik
prodire u staru jezgru jer su one, ipak u mjestima koncentracije potrošača. K tomu, budući
da za taj prostor nisu zainteresirani veliki investitori, on svoju djelatnost može razviti u
(privremeno) povoljnijim okolnostima. Međutim, ako se preciznije promotre, oba
spomenuta procesa izrazom su iste razvojne pozicije stare jezgre; ona u razvojnu praksu
još nije uključena kao specifični resurs pa stoga nema ni konzekvencija valorizacije toga
resursa.
Dodatna, i ne zanemarljiva okolnost očituje se u tomu da turistička privreda reproducira
samo svoja osnovna sredstva. Stare jezgre, kao opće dobro, koje nesumnjivo, igraju
središnju ulogu u privlačenju turista s obale (Rovinj, Buzet,Buzet, Novigrad), nisu
uključene u reprodukciju, “turističkog pogona”, nego je briga za njih prepuštena isključivo
državnim ili paradržavnim organima, kroz mehanizam zaštite spomenika. To znači da
turizam, na jednoj strani, koristi privlačnu snagu starih jezgri, ali, na drugoj strani, ne
sudjeluje u njihovoj reprodukciji, nego se ograničava samo na to da reproducira svoje
interese.Ako se izneseni elementi imaju u vidu onda je potrebno zahtijevati cjelovitu
razvojnu valorizaciju stare jezgre kao resursa. Ona se ne ograničuje samo na razvojne
efekte što ih stare jezgre imaju u podizanju atrakcijske snage pojedinih turističkih središta
(punktova), nego se proteže na cjelovitu analizu procesa i modaliteta aktualnog korištenja
starih jezgri, i mogućnosti koje ispod njih leže.