Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

117
dragoman Dubrovačke Republike u razdoblju 1628.-1636., time i znalac arapskog i
perzijskog jezika, Brattuti je za prijevodni predloţak uzeo turski prijevod, a u
predgovoru je, sukladno svojim spoznajama, opisao kako se drevni indijski spis
postupno pribliţavao Zapadu: s izvornika na sanskrtu (en la lengua Indiana) na
perzijski za vladavine Anošarwāna (u Brattutija Nosirevano), s perzijskoga na
arapski u više inačica od kojih je najranija nastala zaslugom Ebu Hassana u doba
kalifa Ebu Giafera, od perzijske i arapske inačice do turskog prijevoda u doba
Sulejmana Veličanstvenog. 38
Brattutijev španjolski prijevod unutar teksta nosi i naslov Historia del Rey
Dapeselino, y del Dotor Bidpay. 39 Dok oba objavljena sveska u predgovoru
najavljuju i treći, posljednji svezak indijske praktične filozofije, ona španjolske
čitatelje upoznaju s osam od ukupno četrnaest poglavlja drevnoga spisa: prvo je
poglavlje zapremalo cijeli prvi svezak iz 1654., a ostalih sedam poglavlja tiskani su
u drugom svesku 1658. K tomu, prvom je svesku priloţeno kazalo cijelog djela
»Los catorze capitulos que se contienen en la obra.«, odnosno popis opširnih
naslova četrnaest poglavlja koji vjerno zrcale sadrţaj Brattutijeva predloška i
prijevoda. Ti naslovi odgovaraju temeljnim pravilima ili aforizmima, 40 a da bi ih
objasnio kralju, Bidpay se sluţi basnama. Nakon što je »stari« španjolski prijevod,
izraĎen za infanta Alfonsa najkasnije 1251., potonuo u zaborav i nakon inkunabule
Exemplario contra los engaños y peligros del mundo iz 1493., 41 Brattuti je iznovice,
uz pomoć orijentalnog prijevodnog predloška, upoznao Španjolce s drevnim
indijskim uputama za dobro upravljanje drţavom, kojima vladar priskrbljuje sebi
vazale a onemogućuje neprijatelje.