Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

145
do RuĎera Josipa Boškovića i Benedikta Staya. Uz to, Sladin biografski rad,
promotri li ga se iz perspektive filozofske historiografije, krase neke vaţne
osobitosti, a ovdje ih ističem tek tri. Slade je jedini meĎu hrvatskim historiografima
18. stoljeća zabiljeţio prijevod Vinka Brattutija pod latinskim nazivom Speculum
politicum et moralis, zarana je upozorio na značenje predgovorā Krista Staya uz
stihove njegova brata Benedikta, te napisao natuknice i za svoje učenike »kako u
retoričkoj tako i u filozofskoj školi«, dakle školovane filozofe, primjerice za tajnika
Republike Antuna Natalija Alettija.
Na blistavu tradiciju u pisanju biografskih leksikona o znamenitim
Dubrovčanima nadovezuje se na hrvatskom sjeveru Baltazar Adam Krčelić,
potaknut sličnim izdanjima za Ugarsku i Štajersku. Crpeći često iz zbornika
Scriptores rerum Hungaricarum i iz Bonfinijeva djela Rerum Hungaricarum
decades libris XLV comprehensae, on je sastavio djelce Scriptorum ex Regno
Sclavoniae a saeculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio, 30 koje je
nepotpisano objavio u izdanju prigodom svečane obrane tezarija Adalberta Barića
u Zagrebu 1774. Premda niţe 31 kratku biografiju od Augustina Kaţotića do Pavla
Vitezovića, u njemu su očitovanja za filozofsku historiografiju rijetka, ali utoliko
dragocjenija: da je Ivan Vitez bio učenik Guarina iz Verone; da na popisu spisa
Jurja Draškovića na prvom mjestu stoji naslov Philosophus verus; da o spisima
Andrije Dudića ima samo to da ih je više tiskano, a da pritom nije naveden nijedan
naslov, očito zbog Dudićeva istupa iz Katoličke crkve; da se meĎu objavljenim
djelima Ivana Tomka Mrnavića nalazi i Oratio in Laudem Fausti Verantii
Sibenicensis. Na kraju djelca nalazi se popis pisaca i njihovih djela iz 17. i 18.
stoljeća, koje Krčelić nije dospio obraditi onako kako je to bio nakanio u svom
»zborniku pisaca iz slavonskog kraljevstva«. MeĎu tim je pridodanim podacima i