Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

Newtona i Boškovića opjevani su u tisućama heksametara.
139
Drugi pol pjesničkog stvaralaštva s filozofskom tematikom pripao je
epigramu, ponekad i distihu. 10 Dok je Bošković u četrdesetim godinama u rimskoj
akademiji degli Arcadi recitirao ciklus epigrama s prirodnofilozofskim motivima, 11
dotle su Kuniću u rimskim salonima epigrami posluţili pri obradi estetičkih motiva,
napose pri ocjenama dramske proizvodnje rimskog Settecenta. 12
MeĎu Boškovićevim epigramima najveću pozornost zasluţuje onaj u kojem
se znameniti prirodni filozof izrijekom zaloţio za heliocentrizam:
U rasporedu planetā Zemlja je izmeĎu Marsa i Venere.
Motriš li pokrete hitre što Amor i Ira ih bűde
Podijeljen da bude baš srca nam ljudskoga svijet?
Jedan, ah, stenje što djevojka nehajna ljubav mu krati,
Nasuprot zlotvoru, mrk, drugi svoj zamahne mač.
Čudiš se? Motri tad kojim li redom zlatòkoso Sunce
UreĎen nebeski svod u kruţni pokreće tijek!
Merkur je najbliţi Febu, Venera iz daljeg stupa,
Veneri posve blîz, Zemljin se prikrada krok.
Zemlju pak golemim krugom Mars opkòljava. Njega
Jupiter obgrli lijen, zvijezda mu olovna sin.
IzmeĎu Marsa i Venere priroda postavi Zemlju.
Moţe li čuditi nâs vlada li Venera, Mars? 13