Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

tijelom po sličnosti s naravnim tijelom čovjekovim«. 7 Izvorište Stojkovićeva izlaganja o
Mističnom Tijelu je biblijsko: nauk apostola Pavla iz prve poslanice Korinćanima.
Glavna uporišta u filozofskim obrazloženjima dubrovački dominikanac nalazi u
Aristotelu i Tomi Akvinskom. Od dvojice velikana preuzima on i terminološka rješenja,
primjerice razlikovanje sličnost – istina (similitudo – veritas) od Tome Akvinskog, a
pojmove unitas i divisio od Aristotela.
Benedikt Kotrulj
Za razliku od Stojkovića koji je filozofske uvide uplitao u tkivo svoje teološke
rasprave, Benedikt je Kotrulj 1458. godine u kaštelu Serpico nedaleko Napulja dovršio
djelo, koje se u trima tiskanim inačicama, onoj koju je pod naslovom Della mercatura
et del mercante perfetto 1573. priredio i izdao urednik i nakladnik Frane Petrić, onoj
koju je prema firentinskim rukopisima pod naslovom Il libro dell’arte di mercatura
1990. priredio Ugo Tucci i onoj koju je prema najstarijem, malteškom rukopisu pod
naslovom Libro del arte della mercatura 2009. priredila Zdenka Janeković-Römer, 8
odlikuje istom strogom organizacijom izlaganja i istom podjelom na knjige i brojna mala
poglavlja. Zašto to djelo o trgovini pripada hrvatskoj filozofskoj baštini? Prije svega po
tome jer su dvije od četiriju »knjiga« Kotruljeva djela samostalne filozofske cjeline. U
trećoj »knjizi«, koju u firentinskim rukopisima resi naslov »Della vita politica del
mercante« a u malteškom »De vita politica delo mercante«, Kotrulj je sustavno izložio
etiku trgovca – prvu etiku jedne renesansne profesije uopće, a u četvrtoj je »knjizi«,
naslovljenoj u firentinskim rukopisima »Della vita economica« a u malteškom »Delo
mercante cica li vertu icognomiche«, uz ostalu građu obradio i kršćansku etiku
obiteljskoga života. 9 Time je Kotrulj u hrvatsku filozofsku povjesnicu uveo žanr
rasprave.
13