Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

prigovore odgovorio nizovima proturazlogā. U prvom nizu ponudio ih je šest ne bi li
dokazao da su »Dafnis i Litijerso dvije a ne jedna poema«; u drugom nizu, gdje Petrić
odgovara na Mazzonijev prigovor da ne razlikuje tragediju od ekloge, priložio je čak 19
proturazloga. A kad je Mazzoni odmah uzvratio Petriću spisom Discorso (1587)
povećavši broj svojih prigovora na 25, broj optužaba od kojih se pisac velike
renesansne poetike imao obraniti u polemičkom se žaru popeo na stotinu. 118
Žanr polemike u Petrićevim je tiskanim spisima poprimao različita obličja i
redovito doživljavao preobrazbe. Dok je polemika s mladim Angeluccijem iz Tarvisija
bila razorna (eversio), polemika s glasovitim pjesnikom zaklanjala se u naslovu iza
maske difesa di Lodovico Ariosto. U odgovoru Mazzoniju žanrovsko određenje
risposta na naslovnici već je upućivalo na polemički karakter spisa, koji je Petrić
zaključio porukom čitateljima da sami prosude »jesu li dvije pogreške, koje mi je
pripisao gospodin Mazzoni, uistinu pogreške«, ali se s nastavkom polemike uvećao broj
i pojačala žestina prigovora. Predodžba o Petriću polemičaru još će se obogatiti kad se
istraže Petrićeve netiskane polemike, osobito ona s Cremoninijem. 119
Prvi rječnici s hrvatskim stupcem
Krajem 16. st. napisani su prvi rječnici s hrvatskim stupcem. Faust je Vrančić g.
1595. tiskao peterojezični rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae
linguarum s latinskim jezikom u prvom stupcu, dok je hrvatskom jeziku dodijelio
četvrti stupac. 120 Bartol Kašić je do 1599. sastavio prvi hrvatsko-talijanski rječnik,
uključivši u njega 80% Vrančićeva hrvatskog leksika. 121 Oba su rječnika sadržavala
sloj hrvatskoga filozofskog nazivlja. Odlučivši da hrvatski jezik bude u prvom stupcu
njegova rječnika, Kašić je hrvatskoj filozofskoj terminologiji mogao pristupiti drukčije i
plodnije od Vrančića. 122 Primjerice, Kašićevi leksemi načel, početak i začetak uspješno
73