Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

142
filozofeme drugih filozofa, primjerice »De harmonia praestabilita« i »De ratione
sufficienti« Leibnizove filozofeme, a »De numero substantiarum supra, et infra nos«
Lockeov filozofem; one koje sintetički prikazuju razvoj Boškovićevih gledišta u
poduţem razdoblju, kakve su primjerice »De divisibilitate in infinitum« i »De
viribus vivis«; i, što je najvaţnije, one u kojima je ostvario blistave izvorne oglede, u
koje svakako treba ubrojiti dvije dopune »De spacio, ac tempore« i dopunu »De
recta, et variis curvarum generibus«, nedvojbeno klasično djelce iz filozofije
matematike u sklopu hrvatske filozofske tradicije. U dopunama se dogodio obrat
spram postupka u kojem su nastajale bilješke: dok su bilješke usmjerene da
protumače Stayeve eruditske stihove, u dopunama su stihovi postali poticajem za
stvaralačke uvide u pojedinim filozofskim diciplinama, uvide koji, osamostaljeni od
stihova, spadaju u najumnije proizvode Boškovićeve filozofske radionice.
Historiografski žanrovi
Tijekom eruditskog stoljeća učestali su biografski leksikoni koji su
uključivali natuknice o hrvatskim filozofima. Tradicija biografskih djela rascvala se
u Dubrovniku. Tvore je tri rukopisa: Vitae illustrium Rhacusinorum (1707-1716)
benediktinca Ignjata ĐurĎevića, Bibliotheca Ragusina (1740-1742) dominikanca
Serafina Cerve i Elogia Iesuitarum Ragusinorum (1764) isusovca Đura Bašića, sva
tri objavljena prvi put tek u 20. stoljeću, 23 te dva tiskana spisa: latinska poslanica
Ignjata ĐurĎevića roĎaku Marinu Zlatariću u prvom izdanju Saltijera slovinskoga
(1729) i jedini biografski leksikon tiskan neposredno nakon dovršetka rukopisa -
Fasti Litterario-Ragusini (1767) franjevca Sebastijana Slade. 24
U nesreĎenu ĐurĎevićevu rukopisu, razdijeljenu na nizove sastavljene po