Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

Nu opet čovjek, ukoliko
Duhom sliku Boţju ima,
Po Bogu je svekoliko
Prava izvrsnos nada svima.
Tim se oholit sveto moţe
Čoek, Sve buduć – s Tebe, Boţe!
148
Ćutjenja su dostatno upozorila na Betterinu zaokupljenost prijevodnim
pjesništvom, kao i na refleksivnost njegova stiha, a ta dva osnovna obiljeţja
njegove pjesničke produkcije još više dolaze do izraţaja u dvama velikim
neobjavljenim rukopisima. Prvi, naslovljen Razmišljanja svetoga Agustina
prinesena iz latinskoga u jezik slovinski i u pjesni složena po Baru Betteri
građaninu dubrovačkomu, dovršen 1701. godine, sačuvan je u autografu s mnogo
vlastoručnih ispravaka i posvećen Saru Buniću, najstarijemu meĎu akademicima
dokonijem. 33 U tom je rukopisu Bettera prepjevao Augustinove Meditationes u
osmeračke katrene, s istom razdiobom na poglavlja kakvu je susresti u latinskom
izvorniku, na 269 gusto pisanih stranica. Prihvatio se neobično zahtjevna zadatka
da i molitve i filozofsku prozu i teološku prozu u blistavoj Augustinovoj latinštini
prerekne na hrvatski, da jedan filozofski i teološki klasik zaţivi u ruhu hrvatskoga
stiha početkom 18. stoljeća! Dosta se pritom prisjetiti kako glasi Augustinova
Oratio explicans plurimas Dei proprietates, pa da se shvati s kojim se pjesničkim i
filozofskim izazovom suočio Bettera kad je skladao prepjev Molitva koja izgovara
razlike vlaštitosti Božije.
Godine 1705. dovršio je Bettera svoj najzamašniji pjesnički projekt: ep