Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

Beneša, 38 a uz njih se stihovima u počast svom učitelju prvi put oglasio »oštroumni
Đurđević, neumorni Dragišićev učenik«. 39 Bili su to stihovi na zadanu filozofsku temu:
kako treba ocijeniti Dragišićevo umovanje u usporedbi s Tomom Akvinskim i Duns
Skotom? Evo, kako je na to pitanje odgovorio Karlo Pucić u posljednjem distihu svoga
epigrama:
Ono, što Skot su i Toma mutnije iznijeli svijetu,
Jasnije prikaže on, kićen mu posluži rijek. 40
Prilažući tri epigrama Dragišićevoj knjizi, Damjan Beneša, najmlađi iz trolista, iskušao
je nove mogućnosti te kratke forme: može li epigram poslužiti kao nacrt za filozofov
životopis i može li ponuditi periodizaciju i ocjenu njegova umovanja? Evo Benešina
odgovora:
Jurju Dragišiću Salviatiju
Zapamti, ono što Duns je Skot dalekim Britima bio,
Učeni Aurel što Mauru bio je svom,
Dalmatskim što je valima Jeronim vatreni bio,
Ambroz što bio jest senonskom narodu svom,
Jednako, prečasni Jurju, priznajem, značiš ti nama,
Jedini sada si ti ilirski veliki sjaj.
Dano ti spoznati koje Gromovnik imade tajne,
Uz to ti dano je još slušati anđelā zbor.
Rekli su za te: Dragišić dobar je, bistar je, mudar,
Čuven. U ovaj čas zdušan za svaku je stvar.
Slavljen u gradu što tijek mu vodeni otkriva ime,
Lorenzu omilje ti, Cosimo što bje mu djed.
22