Žanrovi hrvatske filozofske baštine od 15. do 18. stoljeća

poglavar nije kaznio? Kratko i odlučno kažem: Ne!« 97
U rješavanju ovoga slučaja dubrovački se arhiđakon pozvao na načelo: »Kanonsko
je pravo dakle božansko pravo«. 98
Kaboga je svoja stajališta iz graničnog područja crkvenoga prava i političke
filozofije najjezgrovitije izrekao u Conclusiones na posljednoj stranici svoje
knjižice:
»1. Kanonsko pravo jest božansko pravo.
2. Svi su se kršćani dužni pokoriti kanonskom pravu.
3. Svjetovnjaci nad klericima nemaju nikakvu vlast; klerici su po božanskom pravu
izuzeti od takve vlasti i svjetovnim vladarima ne smiju prisegnuti na vjernost.
4. Čak i kad prethodi nemar višega prelata u popravljanju klerika, svjetovnjaci se ne
mogu uplesti u njihovo kažnjavanje.
5. Svjetovnjak ne može kazniti klerika, čak ni za zločin povrede Veličanstva.
6. Papa ne može svjetovnjacima dopustiti da klerici budu pod njihovom vlašću.
7. Klericima nije dopušteno izreći krvnu osudu i obavljati službu krvnika.
8. Nije dopušteno svjetovnjacima da šalju klerike u progonstvo.
9. Heretik je onaj koji za neki svoj vremeniti probitak ili ispraznu slavu, da ugodi
vladarima, stvara ili širi lažna i nova mišljenja.« 99
Nakon teškoga crkvenoga sudskoga postupka, kojemu je bio podvrgnut za
vrijeme apostolske vizitacije biskupa Sormanija 1573.-1574., 100 nakon
dugogodišnjega bolnoga iskustva o složenim odnosima između dubrovačke vlastele
i dubrovačkoga nadbiskupa, u pitanju koje je od Tome Akvinskoga nezaobilazna
tema skolastičke političke filozofije Kaboga se zauzeo »za crkvenu nepovredivost i
slobodu«, bez iznimke, bez ikakve mogućnosti svjetovne jurisdikcije nad crkvenim
osobama. Po načelu: božansko pravo ima apsolutnu prednost pred ljudskim pravom.
67