preuzmite osmi broj časopisa - sic

(sic!)
Ova tvrdnja nije zasnovana na općeprihvaćenim teorijama, činjenicama, tumačenjima. Naprotiv: stećak
nije bosanski kamen. Ima ga najviše u Hercegovini, a izvan granica BiH u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.
Natpisi na stećcima nisu napisani samo glagoljicom i bosančicom nego i ćirilicom. Među “najljepšima”
- onima u Radimlji, upravo ih je pet napisanih ćirilicom. 8 Ovakav način predstavljanja činjenica nije izvor
znanja za učenike, nego naprotiv, istorijski falsifikat koji je oruđe indoktrinacije.
Na str. 92. NAM-ove čitanke, u interpretaciji Sijarićeve pripovijetke Hrt veli se:
“Smatra se da kultura i karakter jednog naroda ima veliki utjecaj na prirodu i karakter rase psa koju je
taj narod uzgojio. Šta smo o prirodi i karakteru hrta saznali iz ove priče? Kako taj opis možemo dovesti
u vezu s prirodom i karakterom bosanskohrecegovačkih ljudi?”
Ni ova izjava nije zasnovana na općeprihvaćenim teorijama i činjenicama. Citirana glupost nije samo
smiješna, nego i rasistička; bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje autorica čitanke, i esnafa, koje sobine
njemačkog naroda ima njemački ovčar, koje osobine Hrvata (ili Dalmatinaca?) dalmatiner, šta su od
Bosanaca (Bošnjaka?) preuzeli tornjak i barak, je li irski seter sličniji Ircima katolicima ili protestantima,
da li su različite religije uticale na razlike između avgansitanskog i ruskog hrta?
U istoj interpretaciji NAM-ovi učenici se instruiraju:
“Zamolite nekog lovca da vam održi kratak čas iz kinologije. Neka dovede u školsko dvorište svog lovačkog
psa, a ako to nije hrt, neka donese i fotografiju hrta. Pokušajte saznati odgovore na sljedeća pitanja:
Kako sokoli pomažu hrtovima u lovu?”
Po kojoj kinološkoj, ili lovačkoj, ili književnoteorijskoj naučnoj teoriji sokolovi pomažu hrtovima u lovu?
Kruže iznad lovišta, pa kad opaze divljač navode hrta na njeno skrovište? Ili je ovo primjer za tvrdnju, uz
ocjenu 5, da svi sadržaji omogućuju primjenu znanja u svakodnevnom životu, jer su u skladu sa psihofizičkim
razvojem učenika?
Esnaf ne zna da su to dvije sasvim različite vrste lova, i da je pitanje besmisleno. Ocjenjivanje po prvom
radnom listu završava odgovorom na pitanje: b) da li se u rukopisu udžbenika pojavljuju ozbiljne materijalne
greške ili greške druge prirode koje su takvog karaktera da se rukopis smatra nekvalitetnim.
Esnaf tvrdi (i daje peticu): “U rukopisu se ne pojavljuju greške koje utiču na kvalitet. Preporučujem da
naziv pjesme - Pjesma o kuji bude preformulisan u Pjesma o keruši strana 49.”
Sudeći po esnafu, greške koje utiču na kvalitet nisu smještanje sijela, saza i sevdalinke u 14. vijek, niti
je problematična tendenciozna zamjena ćirilice bosančicom. Iz perspektive ideologije koja promoviše
NAM-ovu čitanku materijalne greške ovog tipa su dodatni kvalitet, jer afirmišu predrasude o prošlosti
bošnjačkog naroda.
Kvalitet udžbenika ne umanjuje ni činjenica da se uz biografsku napomenu o Svetozaru Ćoroviću daje
slika Alekse Šantića. (str. 106.) Iako su recenzenti obavezni da postojanje materijalnih grešaka u rukopisu
posebno istaknu, esnaf to propušta da učini.
Zaista je važnije zove li se kučka kuja ili keruša, nego da li je Svetozaru Ćoroviću na slici pravo ime Aleksa
Šantić!
Ime oca u sina
Na 34. stranici NAM-ove čitanke, u vezi s putopisom Isidore Sekulić govori se o Sjevernom polu: “Kao što
znate, crveni se vršak metalne igle na kompasu uvijek okreće prema Sjevernom polu, jer ga on privlači
svojim magnetom.”
Osim što nije jasno rečeno da geografski i magnetni pol nisu jedno te isto, izmišlja se nekakav magnet
na sjevernom polu. To je besmislica, jer se cijela Zemlja ponaša kao magnet, i okretanje igle u kompasu
posljedica je djelovanja silnica u njenom magnetnom polju. Korak dalje od neznanja je izmišljanje:
Na 116. stranici u bilješci o piscu životopisa Džejmsa Kuka, autorice čitanke navode: “Nikolaj Čukovski
(1882-1969) bio je jedan od najpopularnijih dječijih ruskih pisaca. Bio je i esejist i književni kritičar. Pravo
ime mu je Nikolaj Vasiljevič Kornejčukov, ali ga je izmijenio. Poštovali su ga i spomnijali mnogi poznati
pisci, a među njima i Vladimir Majakovski, Boris Pasternak i dr.”
8 (Vidi: Marko Vego, Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca, Radovi sa simpozijuma Srednjovjekovna Bosna i evropska
kultura” Zenica 1973. str. 307 i dalje.)
25