Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
DAMIR šABOTIć<br />
Pohvala himni<br />
koje nema<br />
Osjetim je za vrijeme praznika. Oživi u trenutnom<br />
grču na tantalovskim licima parlamentarnih<br />
zastupnika, sine u pogledima vojnika na svečanim<br />
smotrama, javi se kao mrmor tišine u mekanom<br />
trenju vjetra o satenske nabore državnih<br />
zastava.<br />
Snažno slutim kadence neizgovorenih riječi u<br />
molskoj organizaciji muzičkih nota, okrepljujuću<br />
solidarnost vokala koji implodiraju u disajnom<br />
traktu, u veličanstvenoj vrevi nepostojećih označitelja.<br />
Bljesne oštrina konsonantskih parova na cinčanom<br />
rubu tromblona, s odjekom basa vine se k<br />
nebu eho zaumne metrike. To je himna koja se<br />
pobjedonosno šuti i suptilnom ironijom negira<br />
konvencionalni patriotizam velikih nacija. Ali ga<br />
istovremeno i priziva, jer je i u nju upisan patos<br />
bdijenja nad mrtvim pokoljenjima.<br />
Ona stoga nije samo pohvala svega što čini našu<br />
trojednu naciju. Ona je i nijemo opelo i neizgovorena<br />
molitva pod astralnim kubetom domovine.<br />
Himna koje nema zato – ali ne i samo zato – nije<br />
namijenjena za pjevanje u prigodnim zborovima<br />
i za ekstatično deklamovanje nekome ili nečemu<br />
u čast. Njeno se djelovanje osjeća, značenja joj se<br />
slute u aluzijama tišine i u meandrima krvotoka,<br />
ali i u jezi kojom zrače cijevi pušaka i savršene<br />
oštrice ulaštenih bajoneta.<br />
Javi se i na utakmici. Gromki preludij utiskuje je<br />
u mimiku fudbalskih reprezentativaca i bez riječi<br />
disciplinira šizofrena navijačka tijela. Svi se<br />
zagledamo u jedno. Čujemo joj zametke u mikroskopskom<br />
klopotanju crvenih krvnih zranaca, u<br />
odbrambenom tutnjanju bijelih, u mekom pulsiranju<br />
citoplazme. Osjećamo je – tu neuhvatljivu<br />
sinesteziju, taj tužni refren povijesti – dok svojim<br />
safovski stabilnim poretkom odražavamo strofičku<br />
skladnost njenih rimovanih praznina. Okrijepljeni<br />
osjećajem zajedništva i pokrenuti gibanjem<br />
meksičkih talasa, konačno se prodornim ovacijama<br />
vraćamo u jezik.<br />
Čovjek tada mora pomisliti da je u odnosu na<br />
himnu koje nema, Hej, Sloveni, npr, bila samo prazno<br />
skandiranje neuvjerljive kolektivističke mantre,<br />
zbir steroidne leksike i naivnih simbola, puki<br />
katalog banalnih asocijacija. Himna koje nema<br />
i svojom formom nadilazi stereotipnu retoriku<br />
domoljublja. Ona je poput platonovski shvaćene<br />
ideje čiji odraz iz fine strukture ne-jezika samo<br />
u nužnim poglavljima povijesti, zakratko pronikne<br />
u jezik, u čitanke i u leksikone nacije, ali se<br />
na kraju, težeći apstrakciji, ovjekovječi u kristalnoj<br />
memoriji vode. Jer njena suština odbija da se<br />
udomi u jezik. No tu se ne radi o „gađenju nad<br />
riječi“, o kojem je svojevremeno govorio Broch,<br />
već o njihovoj nedostatnosti.<br />
Ako bismo pristali na ambiciozan pokušaj da<br />
je zaodjenemo poznatim riječima, (mada se to<br />
nekoliko puta i zvanično pokazalo neuspješnim),<br />
ona bi neizostavno zazvonila nijansiranom militarističkom<br />
terminologijom koja bi prizvala svete<br />
pohode i, kao semantički kontraliht, zaludne<br />
<strong>osmi</strong>jehe na licu umrlih. Ucrtala bi u neprecizne<br />
prostorne koordinate prenaglašeni reljef reducirane<br />
geografije.<br />
Što je najstrašnije, personalizirala bi povijest:<br />
na njenom napudranom licu prepoznali bismo<br />
botoksirane dijelove koji bi joj snažnije naglasili<br />
starost i ganutom promatraču uznemirili borbene<br />
hromozome genetske spirale.<br />
No naša je himna, nasreću, bezrječna. Doživljaj<br />
njene estetsko-propedeutičke dimenzije sasvim<br />
je lično iskustvo, nalik transcedentnom uznesenju<br />
mistika. „Šesto čulo“ njen je prirodni receptror.<br />
Taoistički sljedbenik možda bi najpreciznije<br />
objasnio njen ezoterijski karakter i približio ga<br />
profanoj nutrini plebejskih idioma.<br />
Osjetim je u cikličnom nizanju značajnih datuma.<br />
Bez zadrške uživam u performativu koji ona<br />
zahtijeva da bi djelovala, jer je jedinstven u historiji<br />
modernih nacija. Pomislim da su druge himne<br />
napjevi podložni izmjenama, često disharmonič-<br />
Sic!esej<br />
78 (<strong>sic</strong>!)
Change language