You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
nemogućnosti iskazivanja; njena nedorečenost i<br />
nemuštost bili su fragmentarizmi po mjeri.<br />
Osjećati patnju i bol, strah i nadu, uvoditi ironiju<br />
kao otklon pred zazorom te patnje – sve se to<br />
ojasnovidilo najednom kao puko krasnoslovstvo,<br />
kao nedostojno trućanje, kao potpuno zanemarivi<br />
dijelovi strukture; tragati za postupkom koji će<br />
proizvesti takve emocije – koji će tek umjesnim<br />
simboliziranjem spasiti bolno iskustvo – bijaše<br />
nevažno spram podešavanja forme i stila koji<br />
trebaju biti što razumljiviji čitalačkim masama.<br />
Velike i žive ljudske emocije zamijenjene su za<br />
umstveno natražnjaštvo u pravcu de/rekonstrukcije<br />
velikih koncepata i agitacije u čitateljstvu;<br />
one su naprosto prelako prokockane.<br />
Tačka uobličenja tih velikih emocija – taj moment<br />
kada će postojećem svijetu nepovratno odzvoniti,<br />
kada će se se sve stubokom izmijeniti – ta tačka<br />
uobličenja, dakle, u kojoj će se prethodne stilski<br />
ravni prelamati u naponu da oslikaju jedan novi<br />
svijet, kada će se sve postojeće figure ukazati u<br />
dotad neviđenim funkcijama i izobličenjima –<br />
ustvari jeste moment literarnog uobličenja ratne<br />
i logorske tematike od 1914. godine naovamo. To<br />
je moment ukazanja rata u prostranstvu literarnog<br />
prostora i beskonačnosti vremena.<br />
Šta nam je to donijela ta tematika i takvo ukazanje;<br />
valjalo bi se upitati: šta se to najednom<br />
zbilo sa iscjeliteljskom moći prirode kada i ona<br />
kod Babelja postaje prostorom raščovječenja?,<br />
kada u kolimskim prostranstvima priroda postaje<br />
mučiteljicom Šalamovljevog čovjeka? Šta je sa<br />
patnjom Jova današnjice, jer je „i Šalamov kao i<br />
Jov, rehabilitovan; ali Jov se ne mijenja, u opštem<br />
blagostanju on nastavlja da živi srećno, dok to<br />
za novog Jova biva nemoguće, jer za dugogodišnju<br />
patnju ne postoji nikakva nagrada“? Šta je s<br />
čovjekovim unutrašnjim svijetom, velikim osjećanjima<br />
uopšte – ljubavlju, prijateljstvom, zavišću,<br />
čovjekoljubljem, milosrđem, slavoljubljem,<br />
čestitošću, ponosom, sebeljubljem, samoživošću<br />
– kada kod Šalamova sve to nestaje s izostankom<br />
mesa u vremenu velike izgladnjelosti? Kada<br />
se osjećanja ljubomore i strasti otkrivaju kao pale<br />
s Marsa, kao tričarije u jednom svijetu apsolutnog<br />
života u vlasti tuđe volje? Šta je s čovjekovom<br />
moći odlučivanja (i životom uopšte) kada ga<br />
u vršenju samoubistva može zaustaviti obećanje<br />
o sutrašnjem duhanu? Šta je sa znanjem kada<br />
nema nikakve koristi od njega? Šta je sa budućnošću<br />
kada se ne može računati dalje od sutra?<br />
Šta je sa namjerama i pobudama kada ih vanjski<br />
svijet svojom nepreglednom čudovišnošću otima<br />
i postvaruje na svoju sliku i priliku?<br />
Logoraš ili povratnik rata, preživjeli, nastradali,<br />
ranjeni, osakaćeni – u vrijednoj literaturi,<br />
bio pisac ili lik – nikada se ne želi okoristiti<br />
svojim iskustvom i patnjom: on ne želi<br />
naknadno profitirati i steći ugled, on ne smatra<br />
sebe privilegovanim, on ne želi naplatiti i<br />
isticati proživljeno, on odbacuje nadmenost<br />
i neukus i patetiku u isticanju svoje patnje:<br />
on tek želi nastaviti život; štaviše: on često<br />
osjeća krivicu preživjelog u jednom svijetu<br />
u kojem su svi umirali. Trenutak uobličenja,<br />
trenutak objedinjavanja svih tih elemenata<br />
bola u jednu (piščevu) ocjenu događanja – za<br />
literaturu predstavlja najvažniji trenutak: nju<br />
u toj tački beskompromisno interesira istina<br />
i uvjerljivost forme.<br />
Rat je u literaturu uveo nove dimenzije u osjećanjima<br />
straha, patnje i bola; rat je nametnuo centralnoj<br />
književnoj svijesti tematiku suočavanja<br />
straha i dostojanstva: koja doza straha je dostojanstvena,<br />
kako sačuvati mjeru; kako nastaviti<br />
nenastavljivi život; šta znači pomirenost s bolom;<br />
kakav je odnos ironije i patnje? Otkud zlo i zloba?<br />
Ko osjeća bol? Je li moguće shvatiti i osjetiti<br />
tuđi bol? Gdje je sloboda? Kako u bolu dosegnuti<br />
unutarnju slobodu? Kako se odbraniti od totalnog<br />
raščovječenja? Koja su osjećanja značajna?<br />
Postoji li utjeha?<br />
Ocrtavajući poziciju čovjeka u svijetu tehnike,<br />
Ginter Anders navodi neke razloge za osjećanje<br />
besmisla: 1. put između našeg prvog zahvata<br />
(na tekućoj traci) i njegovog konačnog proizvoda<br />
beskrajno je posredan; 2. u naš proizvod ulazi<br />
bez<strong>broj</strong> učinaka drugih ljudi, pa se vlastiti doprinos<br />
ne može nazreti kroz gustu mrežu drugih<br />
doprinosa; 3. treba da se koncentrišemo na onaj<br />
deo dela na kojem smo svagda obavezni da radimo<br />
i na sadašnji trenutak tog svagdašnjeg rada;<br />
4. ne treba da dođemo na ideju da o „svojim“ proizvodima<br />
(čak o njihovim svojstvima) sudimo ili ih<br />
kritikujemo ili čak sabotiramo.<br />
Trebalo bi samo navedene postavke odmjeriti u<br />
stanju čovjeka u ratu – pa će se iznaći razlog za<br />
umnogostručenje tog osjećaja besmisla: čovjek u<br />
ratu nikada ne uživa blagodati krajnjeg proizvoda:<br />
ljudi uvijek nakon svega ostaju iznevjereni i<br />
prepušteni (i čak takva blagodat ne postoji); stvari<br />
u ratu nezemaljski izmiču kontroli, unutrašnje<br />
pobude se izmeću u grotesku, prilog drugih ljudi u<br />
konačnom spletu svijeta naprosto je prejak; važno<br />
se samo usredsrediti na svoj dio posla, važno<br />
je samo preživjeti sadašnji trenutak; o krajnjem<br />
36 (<strong>sic</strong>!)<br />
!TeMAT<br />
Foto: Almedin Zukić
Change language