preuzmite osmi broj časopisa - sic

na krilo. Čak i u jednom od zaliha ispražnjenom
svijetu, (dakle, u svijetu, gdje ne bi postojale ni
A-, niti H-bombe, u kojem danas-sutra niti jedna
bomba ne bi mogla osvanuti) mi bi ih opet imali,
jer bi znali način njihovog stvaranja. U našoj epohi
mehaničke reprodukcije ne postoji nikakva nepostojeća
egzistencija bilo kakvog proizvoda, jer ono
što oni zaista predstavljaju nisu postojeći objekti,
nego njihovi tipovi, kao npr. njihovi nacrti. Čak i
poslije eliminacije svakog postojećeg objekta, koji
dolazi u vezu sa proizvodnjom A ili H-bombe, ljudi
bi iskoristili kao žrtvu njihove nacrte. „Tada bi
trebalo“, moglo bi se isključivo, „uništiti nacrte.“
Ali, i to je čak nemoguće, jer su nacrti neuništivi
kao što su to i Platonove ideje; u izvjesnom smislu
one su gotovo njihova dijabolička ostvarenja.
Ukratko: I onda kada bi nam uspjelo uništiti te
fatalne uređaje i njihove nacrte, i time da spasimo
naš naraštaj – to ne bi značilo ništa više do čistog
odlaganja vremena. Proizvodnja bi jednog dana
opet započela, strah bi nastao, i zbog toga mora
nastati i tvoj sopstveni strah. Od sada pa nadalje,
čovječanstvo će za sva vremena živjeti pod
tamnom sjenom jednoga monstruma. Opasnost
od apokalipse neće se jednom za svagda odagnati
jednim postupkom, nego samo kroz često ponavljanje
takvih istih postupaka. To znači: Moramo
shvatiti – i taj nam prikaz u krajnjem slučaju to
i pokazuje, koliko je naša situacija sudbonosna –
da naša borba protiv postojećih izvjesnosti uređaja
i njihovih konstrukcija, njihovih testiranja,
njihovih lagerovanja ne teče trenutno u pravom
smislu. Jer, cilj koji moramo postići, ne može se
sastojati u tome da tu „stvar“ ne posjedujemo;
nego u tome, da tu „stvar“ nikada ne upotrijebimo,
iako ne bismo ništa mogli učiniti protiv toga,
kada je već posjedujemo; nikada je ne upotrijebiti,
iako nikada neće postojati dan, u kojem je ne
bismo mogli upotrijebiti.
Stoga, tvoj zadatak je: Pokazati čovječanstvu,
da nikakva postojeća mjera, nikakvo uništenje
postojećih objekata ne može zagarantirati neku
od zaliha ispražnjenu garanciju, da pri tome
mnogo više moramo biti odlučni ne napraviti niti
jedan korak, iako bi on mogao biti zakoračen. –
Kada nam: tebi i meni, ne pođe za rukom ovakvim
prikazom uvjeriti čovječanstvo, tada znaj, da smo
izgubljeni.
(Frankfurter Allgemeine Zeitung od 13. 7. 1957)
Iz: Off limits das Gewissen. Der Briefwechsel
Günther Anders / Claude Eatherly, ispričano i
proslijeđeno od Roberta Jungka, Rowohlt Verlag
1961., str. 26 – 34.
Prevod: Selma Mujanović
92 (sic!)