You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
(<strong>sic</strong>!)<br />
smislu rata valja ne razmišljati; – i ne samo da je<br />
čovjek upućen na ovakav rad, nego mu je sve to<br />
strogo stavljeno u zadatak: i ne samo da u jednom<br />
periodu takvo stanje predstavlja dominantu<br />
njegove egzistencije, nego tu jedino može potražiti<br />
sopstveni smisao; – jer svako drugačije djelovanje<br />
i traganje biva kažnjeno. Sjenke Aushwitza<br />
i Kolime, rekao bi Kertesz, dobrano se pružaju<br />
na ledeni prostor posvemašnjeg gubitka sreće<br />
u osjećanju egzistencije današnjeg čovjeka. „Ne,<br />
osećanje ‘besmisla života’ nije patološki simptom<br />
koji treba lečiti, nego je s obzirom na fakat<br />
tog besmisla, sasvim opravdano osećanje, znak<br />
sačuvane spremnosti na istinu, da baš ne kažem:<br />
simptom zdravlja. A što se tiče hiljada i hiljada<br />
terapeuta, ti liče na lekare koji gladnima, umesto<br />
da ih šalju u gostionicu, daju injekciju protiv osećanja<br />
gladi. U naknadu za honorar“, piše Anders u<br />
Zastarjelosti čovjeka.<br />
Protiv umnogostručenog besmisla u ratu – propisuje<br />
recept – moguće se boriti na sljedeći način:<br />
u retrospektivnom pogledu na stvar ljudi bivaju<br />
martirijski jasni sudionici jednog proizvodnog<br />
procesa; ljudi su dali svoje živote za konačni proizvod:<br />
to je sloboda domovine, nacije, vjere; ljudi su<br />
zajedničkim snagama, jedinstveni i cjeloviti, davali<br />
svoje živote; ljudi su se posvetili svome (i samo<br />
svome) doprinosu u proizvodnom procesu, jer im<br />
je konačan proizvod bio jasan od početka, rezultat<br />
je to njihovih vjekovnih čežnji; suditi o njemu<br />
– tom krajnjem proizvodu – suvišna je rabota, jer<br />
je, takorekuć, oduvijek i bogomdan. U ovakvom<br />
slijedu stvari i značenja i najveće ratne kalvarije<br />
suočavaju čovjeka sa smislom: a konstruktori koji<br />
uvezuju mase u osjećanju smisla podsjećaju na<br />
ljekare koji daju injekcije protiv gladi.<br />
Dominanta ratne literature je osjećanje bola: s<br />
varijacijama pomirenosti i otklona prema njemu;<br />
čovjeka u ratnoj literaturi obuzima osjećaj<br />
besmisla kao zdravo osjećanje. Bol, piše N.<br />
Mandeljštam, osjeća samo ličnost, čovjek, a ta<br />
literatura postoji tamo gdje ima bola. Čitav žanr<br />
se usredotočio i prilagodio čovjeku, pojedincu (i<br />
njegovu bolu): otud žanr kratkih priča kod Babelja<br />
ili Šalamova – jer taj žanr gotovo nužno biva<br />
usredsređen na jednu ličnost. Piščeva pažnja,<br />
dakle, usmjerena je na pojedinca – njegov je unutarnji<br />
svijet paraliziran pomirenošću sa bolnim<br />
svakodnevljem, i ne postoji razlog za dublja psihološka<br />
poniranja: unutrašnji život se tek odvija.<br />
Dominanta tog žanra jeste također po<strong>broj</strong>avanje<br />
datosti izvanjskog svijeta – to je postala jedina<br />
realnost; u prvom planu više nije važna skrivena<br />
strana opisivanog svijeta, nego prije svega<br />
njegova iskasapljena nutrina koja se nalazi pod<br />
pripovjedačkom lupom: mi doista u Babeljevim<br />
pričama vidimo istrgnute grkljane, lica rasječena<br />
popola, iščupane trbuhe, crijeva pala po koljenima,<br />
ogoljene otkucaje srca. I to su sinegdohe i<br />
čvorične tačke ratnog svijeta.<br />
Temeljni postupak Šalamovljevih i Babeljevih priča<br />
odnosi se na raspoređivanje literarnih fakata:<br />
a kasapljenje i bol postaju centralni prizori nabrajanja<br />
i montaže. Tačno je da čitalac u priči uvijek<br />
saosjeća sa logorašem, progonjenim ili nastradalim<br />
čovjekom; ali čvrsta tačka cijele forme ipak<br />
jeste Pisac. Pisac kao pripovjedač i priređivač<br />
odgovoran je dakle za tačno i istinito raspoređivanje<br />
tih literarnih fakata; on je odgovoran za ton<br />
i značenje njihovog prevođenja iz fakta-efekta<br />
u fakt-defekt – dakle, pisac je odgovorna ličnost<br />
za značenje koje će proizvesti neograničenim<br />
razmahom mašte kojim dopunjava i naglašava<br />
fakcionalni svijet; pisac je odgovoran i za iskaze<br />
i svjedočenja drugih – upravo on bira svjedoke i<br />
iskaze, on ih prenosi i zastupljuje u konačnom<br />
uobličenju: nadasve, pisac je taj koji će literarnom<br />
umješnošću, posloživši literarne fakte bezobličnih<br />
i bolnih iskaza na pravi način, umješnim izborom<br />
sižea ili žanra, dosljedan logici činjenica, naglasiti<br />
i istaknuti vrijednosti i osjećanja tih iskustava,<br />
ne iznevjeravajući njihovu suštinu. Pisac ratne<br />
i logorske književnosti, dakle, prije svega jeste<br />
Majstor koji prevazilazi prosječnost uobličenja:<br />
on naprosto ovog puta mora dobro skovati i upotrijebiti<br />
trope i figure, on mora znalački posložiti<br />
fabulu, on mora minuciozno tačno i značenjski<br />
efektno izabrati prosede, rečenica mora biti ubitačna<br />
i živa, oprisutnjeni vidokruzi novi i nerečeni<br />
– jer govoriti neznalački o velikim iskustvima,<br />
iznevjeravajući njihovu logiku, biti gluh na emo-<br />
37
Change language