19.06.2013 Views

preuzmite osmi broj časopisa - sic

preuzmite osmi broj časopisa - sic

preuzmite osmi broj časopisa - sic

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

(<strong>sic</strong>!)<br />

smislu rata valja ne razmišljati; – i ne samo da je<br />

čovjek upućen na ovakav rad, nego mu je sve to<br />

strogo stavljeno u zadatak: i ne samo da u jednom<br />

periodu takvo stanje predstavlja dominantu<br />

njegove egzistencije, nego tu jedino može potražiti<br />

sopstveni smisao; – jer svako drugačije djelovanje<br />

i traganje biva kažnjeno. Sjenke Aushwitza<br />

i Kolime, rekao bi Kertesz, dobrano se pružaju<br />

na ledeni prostor posvemašnjeg gubitka sreće<br />

u osjećanju egzistencije današnjeg čovjeka. „Ne,<br />

osećanje ‘besmisla života’ nije patološki simptom<br />

koji treba lečiti, nego je s obzirom na fakat<br />

tog besmisla, sasvim opravdano osećanje, znak<br />

sačuvane spremnosti na istinu, da baš ne kažem:<br />

simptom zdravlja. A što se tiče hiljada i hiljada<br />

terapeuta, ti liče na lekare koji gladnima, umesto<br />

da ih šalju u gostionicu, daju injekciju protiv osećanja<br />

gladi. U naknadu za honorar“, piše Anders u<br />

Zastarjelosti čovjeka.<br />

Protiv umnogostručenog besmisla u ratu – propisuje<br />

recept – moguće se boriti na sljedeći način:<br />

u retrospektivnom pogledu na stvar ljudi bivaju<br />

martirijski jasni sudionici jednog proizvodnog<br />

procesa; ljudi su dali svoje živote za konačni proizvod:<br />

to je sloboda domovine, nacije, vjere; ljudi su<br />

zajedničkim snagama, jedinstveni i cjeloviti, davali<br />

svoje živote; ljudi su se posvetili svome (i samo<br />

svome) doprinosu u proizvodnom procesu, jer im<br />

je konačan proizvod bio jasan od početka, rezultat<br />

je to njihovih vjekovnih čežnji; suditi o njemu<br />

– tom krajnjem proizvodu – suvišna je rabota, jer<br />

je, takorekuć, oduvijek i bogomdan. U ovakvom<br />

slijedu stvari i značenja i najveće ratne kalvarije<br />

suočavaju čovjeka sa smislom: a konstruktori koji<br />

uvezuju mase u osjećanju smisla podsjećaju na<br />

ljekare koji daju injekcije protiv gladi.<br />

Dominanta ratne literature je osjećanje bola: s<br />

varijacijama pomirenosti i otklona prema njemu;<br />

čovjeka u ratnoj literaturi obuzima osjećaj<br />

besmisla kao zdravo osjećanje. Bol, piše N.<br />

Mandeljštam, osjeća samo ličnost, čovjek, a ta<br />

literatura postoji tamo gdje ima bola. Čitav žanr<br />

se usredotočio i prilagodio čovjeku, pojedincu (i<br />

njegovu bolu): otud žanr kratkih priča kod Babelja<br />

ili Šalamova – jer taj žanr gotovo nužno biva<br />

usredsređen na jednu ličnost. Piščeva pažnja,<br />

dakle, usmjerena je na pojedinca – njegov je unutarnji<br />

svijet paraliziran pomirenošću sa bolnim<br />

svakodnevljem, i ne postoji razlog za dublja psihološka<br />

poniranja: unutrašnji život se tek odvija.<br />

Dominanta tog žanra jeste također po<strong>broj</strong>avanje<br />

datosti izvanjskog svijeta – to je postala jedina<br />

realnost; u prvom planu više nije važna skrivena<br />

strana opisivanog svijeta, nego prije svega<br />

njegova iskasapljena nutrina koja se nalazi pod<br />

pripovjedačkom lupom: mi doista u Babeljevim<br />

pričama vidimo istrgnute grkljane, lica rasječena<br />

popola, iščupane trbuhe, crijeva pala po koljenima,<br />

ogoljene otkucaje srca. I to su sinegdohe i<br />

čvorične tačke ratnog svijeta.<br />

Temeljni postupak Šalamovljevih i Babeljevih priča<br />

odnosi se na raspoređivanje literarnih fakata:<br />

a kasapljenje i bol postaju centralni prizori nabrajanja<br />

i montaže. Tačno je da čitalac u priči uvijek<br />

saosjeća sa logorašem, progonjenim ili nastradalim<br />

čovjekom; ali čvrsta tačka cijele forme ipak<br />

jeste Pisac. Pisac kao pripovjedač i priređivač<br />

odgovoran je dakle za tačno i istinito raspoređivanje<br />

tih literarnih fakata; on je odgovoran za ton<br />

i značenje njihovog prevođenja iz fakta-efekta<br />

u fakt-defekt – dakle, pisac je odgovorna ličnost<br />

za značenje koje će proizvesti neograničenim<br />

razmahom mašte kojim dopunjava i naglašava<br />

fakcionalni svijet; pisac je odgovoran i za iskaze<br />

i svjedočenja drugih – upravo on bira svjedoke i<br />

iskaze, on ih prenosi i zastupljuje u konačnom<br />

uobličenju: nadasve, pisac je taj koji će literarnom<br />

umješnošću, posloživši literarne fakte bezobličnih<br />

i bolnih iskaza na pravi način, umješnim izborom<br />

sižea ili žanra, dosljedan logici činjenica, naglasiti<br />

i istaknuti vrijednosti i osjećanja tih iskustava,<br />

ne iznevjeravajući njihovu suštinu. Pisac ratne<br />

i logorske književnosti, dakle, prije svega jeste<br />

Majstor koji prevazilazi prosječnost uobličenja:<br />

on naprosto ovog puta mora dobro skovati i upotrijebiti<br />

trope i figure, on mora znalački posložiti<br />

fabulu, on mora minuciozno tačno i značenjski<br />

efektno izabrati prosede, rečenica mora biti ubitačna<br />

i živa, oprisutnjeni vidokruzi novi i nerečeni<br />

– jer govoriti neznalački o velikim iskustvima,<br />

iznevjeravajući njihovu logiku, biti gluh na emo-<br />

37

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!