You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
(<strong>sic</strong>!)<br />
ranog čitaoca, skliznuti u dijabolično nepoštivanje<br />
tragedije kojom se roman bavi, no pravo pitanje,<br />
pitanje istinskog književnog kvaliteta bi se moglo<br />
postaviti i ovako: Kakvo je to mjesto romana Slavenke<br />
Drakulić na osi čiji je sud, ne nužno obrnuto<br />
proporcionalne veličine, književni kvalitet i tržišna<br />
traženost?<br />
Roman počinje prizorom glavne junakinje koja<br />
posmatra netom rođeno dijete, ne uspijevajući<br />
da ga prepozna kao svoje i vidi u njemu samo<br />
čedo silovanja, potomka mnogih otaca, čemu se<br />
kao predvidivi kontrast pojavljuje njena družica<br />
iz švedskog porodilišta, ushićena majka koja na<br />
krevetu preko puta nje sa <strong>osmi</strong>jehom doji svoju<br />
kćerkicu. Junakinja označena kao S. nakon porođaja<br />
ponovno se nalazi u središtu života, opipavajući<br />
polako stvarnost oko sebe, i tada počinje<br />
da u svijesti premotava traku još uvijek svježih<br />
sjećanja. Nadolazeći tekst, organizovan u cjeline<br />
poput dnevničkih zapisa, označene vremenom<br />
i mjestom, opisuje iznenadni dolazak vojnika i<br />
nasilno odvođenje stanovnika sela, u kojem se<br />
i S. Zatekla, najprije u autobuse, potom u logor.<br />
Uprkos glasinama o početku rata, malo, idilično<br />
selo u kojem je S. radila kao učiteljica na zamjeni<br />
kao da je bilo izolirano od ostatka svijeta, i nasilni<br />
prodor stvarnosti u njega ona doživljava kao<br />
rez koji nepovratno siječe njen život, život svih<br />
njih, na prije i poslije, između kojih sa svakim<br />
proteklim trenutkom raste praznina. Ovi ljudi za<br />
sobom ostavljaju jelo na stolu, neoprano posuđe,<br />
započeti posao, životinje u štalama, uključen<br />
radio, veš za peglanje, svađe... Početni šok brzo<br />
stasava u goli strah, strah koji će zadobijati sve<br />
čudovišnije dimenzije sa rastućom okrutnošću<br />
vojnika koja do ženskog logora dolazi najprije u<br />
vidu glasina o strijeljanju i mučenju muškaraca,<br />
dok zlo ne dosegne i njih, žene, u svom najjezivijem<br />
vidu. Ubrzo nakon dolaska u logor, započinje<br />
odvođenje u ‘žensku sobu’, svojevrsni bastion<br />
seksualnog ropstva u logoru, gdje su smještene<br />
logorašice da uvijek budu na dohvat agresivnom<br />
nagonu vojnika.<br />
Odabir glavne junakinje je za ovako postuliran<br />
roman ključni korak, korak koji određuje smjer u<br />
kojem će se on kretati - da li će traumu silovanja<br />
njena svijest reflektirati kao kolektivnu, što ona i<br />
jeste bila u svom utemeljenju kao jedna od značajnijih<br />
ratnih strategija, ili će biti individualizirana<br />
kroz junakinju, njeno porijeklo, obrazovanje i<br />
samosvijest, i tako izgubiti mogućnost da govori<br />
‘u ime svih’, odnosno, da li će protagonistkinja biti<br />
reprezentat ili individua? Autorica naginje ka drugoj<br />
mogućnosti, partikularizirajući traumatsko<br />
iskustvo kroz visoko individualizirani identitet<br />
prividno (i imenom) obezličene S., koji, bez obzira<br />
na njeno svođenje na golu egzistenciju kroz sve<br />
patničke epizode njene logorske golgote, kroz<br />
cijeli roman ne gubi na važnosti. Činjenica da je<br />
glavna junakinja obrazovana žena iz gradske sredine,<br />
koja se nalazi na zamjeni u jednom od sarajevskih<br />
sela, i sama donekle umanjuje uvjerljivost<br />
romana tako gorljivo zasnovanog na realističkom<br />
poetičkom principu. Jedan od internet-prikaza<br />
filma 1 rađenom po romanu, vjerovatno nereprezentativan<br />
za cjelokupnu čitalačku/gledalačku<br />
recepciju, ali vrlo indikativan kada je riječ o junakinji,<br />
označava ju kao ženu koja se našla ‘u pogrešno<br />
vrijeme na pogrešnom mjestu’. Povrh svega,<br />
S. sama sebe u dugim satima čekanja po dolasku<br />
u logor upoređuje sa drugim seoskim ženama<br />
opisujući se kao ‘svjesnu’: Iako je naučila postavljati<br />
pitanja, u novoj situaciji odlučuje se ponašati<br />
kao i ljudi oko nje, ničim se ne izdvajati. Skriva se<br />
u gomili, prvi put. Jedino po čemu se razlikuje od<br />
žena oko sebe jest što je S. toga svjesna. Apostrofiranje<br />
razlika u metalitetu S. i drugih stanovnica<br />
sela ne jenjava ni u ‘ženskoj sobi’ kada S.<br />
očajničkim gestom na lice stavlja šminku neke od<br />
djevojaka, maskirajući se, skrivajući tako sebe od<br />
suviše bolne stvarnosti, sugerirajući i drugima da<br />
je to jedini način da se odbrane od traume. Taj čin<br />
druge djevojke ocjenjuju kao neprimjeren paklu u<br />
kojem se nalaze: Djevojke ne razumiju, zabrinute<br />
su. J. joj pipa čelo. - Skini šminku s lica - kaže -<br />
Izgledaš kao kurva. Stoji iznad nje i naginje se kao<br />
da će je udariti po licu. Ljuta je, osjeća to po njenu<br />
oštru glasu.<br />
Kako roman odmiče, tako i dubljim urezivanjem<br />
traume u tkivo mesa, u engrame psihe, ovaj prvobitni<br />
identitet S., koji se u njenom imenu svodi na<br />
tek razlikovni označitelj, postepeno se ispražnjava<br />
od sadržaja, baš kao što i njen prošli život, simboliziran<br />
albumom sa slikama koji je automatskom<br />
kretnjom, ali sa puno intuitivnog znanja, stavila<br />
u torbu pri polasku, a koji se do samog kraja<br />
krvavog hodočašća ne usuđuje otvoriti. Epizoda s<br />
Kapetanom, vrhunski rangiranim zapovjednikom<br />
u logoru, ipak, potcrtava njenu različitost od drugih<br />
žena, jer je baš ona, zahvaljujući svom porijeklu<br />
i obrazovanju, od svih u volšebnom haremu<br />
odabrana da bude samo njegova ‘družbenica’. S.<br />
je anti-Judita koja se bez mogućnosti da odbije,<br />
uvlači u postelju neprijatelja, ali neprijatelja koji<br />
zna da ga ona ni na koji način ne može ugroziti<br />
jer bi njegovo ubojstvo bilo istovremeno i moje<br />
samoubojstvo.<br />
1 http://tiff.net/filmsandschedules/tiff/2010/asifia-<br />
mnotthere<br />
9
Change language