You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
(<strong>sic</strong>!)<br />
Nevolja s književnošću, s pravom književnošću,<br />
dolazi s razloga što književnost ne voli<br />
zabavljati masu, nije namijenjena javnom<br />
izvođenju, ne voli nuditi atrakcije za jeftinu<br />
zabavu, nevolja s književnošću dolazi s<br />
razloga što književnost kod čitaoca provocira<br />
mišljenje. Nevolja s književnošću dolazi s<br />
razloga što se ona nikada ne slaže s prethodno<br />
datim stanjem stvari koje se nameće.<br />
U svojim promišljanjima problematike<br />
romana Hegel je zaključio da su romaneskni<br />
likovi, lišeni davnih pustolovnih sloboda<br />
uslijed života pod okriljem i stegom političko-moralnih<br />
normi, u fikcionalnoj konstituciji<br />
određeni “unutrašnjom subjektivnošću”,<br />
dakle vrijednostima koje nisu vezane ni za<br />
ustanove kolektivne reprezentacije, ni za<br />
osobnu moć i snagu, već su izraz internosti,<br />
one bogate sprege senzibilnosti i intelektualnosti<br />
koja se razvila u privatnom ozračju<br />
novovjekovnog individualizma, kako pojašnjava<br />
Viktor Žmegač.<br />
lama, kabastim formulacijama i neostrašćenim<br />
frazama o životu, jedino književnost može iskazati<br />
emociju u kojoj se zrcali procesualnost svih<br />
životnih očitovanja, emociju neodvojivu od životnih<br />
oprečnosti i sukoba. Naravno, onda kada književnost<br />
ne piše producent da zadovolji potrebe<br />
recipijentovih strasti.<br />
Svjedočenje, fantastika, i druge nevolje sa<br />
žanrom<br />
Nevolja s književnošću, s pravom književnošću,<br />
dolazi s razloga što književnost ne voli zabavljati<br />
masu, nije namijenjena javnom izvođenju, ne voli<br />
nuditi atrakcije za jeftinu zabavu, nevolja s književnošću<br />
dolazi s razloga što književnost kod<br />
čitaoca provocira mišljenje.<br />
Nevolja s književnošću dolazi s razloga što se ona<br />
nikada ne slaže s prethodno datim stanjem stvari<br />
koje se nameće.<br />
U svojim promišljanjima problematike romana<br />
Hegel je zaključio da su romaneskni likovi, lišeni<br />
davnih pustolovnih sloboda uslijed života pod<br />
okriljem i stegom političko-moralnih normi, u<br />
fikcionalnoj konstituciji određeni “unutrašnjom<br />
subjektivnošću”, dakle vrijednostima koje nisu<br />
vezane ni za ustanove kolektivne reprezentacije,<br />
ni za osobnu moć i snagu, već su izraz internosti,<br />
one bogate sprege senzibilnosti i intelektualnosti<br />
koja se razvila u privatnom ozračju novovjekovnog<br />
individualizma, kako pojašnjava Viktor Žmegač.<br />
Šta se događa sa romanom kada romaneskni<br />
likovi prestanu biti određeni “unutrašnjom<br />
subjektivnošću” i postanu heroji determinirani<br />
vrijednostima kolektivnog imaginarija, transcendentni<br />
(ne transcendentalni!) zaštitnici kodeksa<br />
društvenih institucija?<br />
Prije svega raspadaju se granice žanrovske metastrukture,<br />
dakle gubi se svaka čvrsta tačka zone i<br />
polja umjetničkog opažanja i oblikovanja svijeta.<br />
Dakako, taj rasap prati i inflacija literarnih osobina<br />
teksta, pa se tako gube njegove deskriptivne<br />
i ekspresivne vrijednosti, ali i sugestivna snaga<br />
koja bi trebala čitaocu približiti unutrašnji svijet<br />
romana. Primjer takvog romana je roman Zilhada<br />
Ključanina „Šehid.“<br />
Već naslov romana jasno sugerira intenciju da<br />
se čitaocu prikaže iskaz svjedoka 2 , pri čemu je taj<br />
iskaz govor metafizičkog bića – Pomolila se svjetlost,<br />
davno odvojena od svoga izvora, za koju<br />
nisam siguran da li se pojavila odande odakle se<br />
sve pojavljuje, ili je to tek zaostatak svjetlosti koju<br />
sam pokupio po stvarima. Znam da me čeka dug<br />
put, put svjedočenja. Svaku pore zemlje moram<br />
2 Šehid (shahīd, doslovno „svjedok“, množina shahadā’).<br />
Riječ označava, prije svega, onoga ko umre, boreći se, svjedočeći<br />
vjeru. Takvima je sigurno mjesto u Džennetu, i oni<br />
se sahranjuju u odjeći koju su nosili u borbi, s mrljama krvi<br />
koje svjedoče o njihovom položaju.<br />
Štaviše, Kur’an (3, 169) kaže: „Nikako ne smatraj mrtvim<br />
one koji su na Allahovu putu izginuli. Ne, oni su živi i u obilju<br />
su kod Gospodara svoga.“ U šehide se ubrajaju i oni čija<br />
je smrt tragična ili izaziva sažaljenje; međutim, njihova se<br />
tijela kupaju i umotavaju u kefine, kao što je to uobičajeno<br />
prije ukopa u normalnim okolnostima. (Enciklopedija Islama;<br />
Cyril Glassé [sa engleskog preveli: Fikret Pašanović,<br />
Zijad Imamović, mr. Haris Murtić, mr. Mirnes Kovač, Dženan<br />
Handžić], Sarajevo, Libris, 2006. (str. 545-546)<br />
47
Change language