preuzmite osmi broj časopisa - sic

Dvojac Alić/Verlašević u interpretacijama djela pokazuju nezavidnu nesposobnost analize, razumijevanja
i objašnjavanja književnih tekstova. Značenja velikog broja riječi, figura, izraza, ostavljaju đacima
neprotumačena. Autorice se ne bave smislom djela, izbjegavaju razjašnjavanje nejasnoća, ne nude rješenja
ključnih pjesničkih i pripovjedačkih postupaka.
U analizi Dizdareve pjesme Zapis o zemlji autorice ne vide treći glas koji izvještava o dijalogu vrlog pitca
i zapitanog; ne bave se problemom negativnog drugog, na čijem se prisustvu gradi identitet Bosne. Učenicima
se nudi gotov zaključak: “Završnim stihovima, odgovorom ‘zapitanog’, dobili smo jaku poentu /
ideju pjesme: Bosna je prkosna i ponosna zemlja. Bosni je, kako kaže pjesnik u komentaru ove pjesme,
bilo suđeno da sanja o pravdi, da radi za pravdu i da na nju čeka, ali da je ne dočeka.” (58)
Pjesma Bakine naočari Nikole Šopa čitaju autorice kao nostalgiju za prošlim danima, a ne kao glas grižnje
savjesti unuka koji je baki zadavao brigu. (71) Lampa u prozoru Enesa Kiševića je, po autoricama
čitanke, “vjerna slika svevremenih teških uvjeta u kojima ljudi žive”. Tema pjesme nisu teški uvjeti, nego
o altruizam.
U interpretaciji Ujevićeve pjesme Dažd autorice ignorišu stihove I mučilo nas/ što naši mrtvi nisu s
nama / da vide Zagreb, / ljupku Hrvatsku. (Koji mrtvi, zašto ljupka Hrvatska?) Pjesma se inače ne daje
u cjelosti, pa je očekivanje da se rastumači njen smisao - nerealno.
U Krležinoj pjesmi U nama vrije vrutak vruće lave (također odlomku iz veće cjeline) autorice ne protumače
važan stih Čovjek je sazdan od trideset i tri luka. (Čovjekova kičma ima 33 pršljena, kičma je stub,
čovjek je uspravan, uspravnost je pobuna, pobuna je snaga; TO bi bio smijer tumačenja, kad bi ova čitanka
vodila interesa o stvarnim potrebama i interesima učenika vezanim za književnost.) Umjesto toga,
autorice nude svoje rješenje: “Kada pjesnik kaže čovjek je lava, on poredi čovjeka i lavu na temelju njihove
zajedničke osobine - unutrašnje energije koja pokreće čovjeka kao što lava pokreće vulkan.” (82)
Kako lava pokreće vulkan? Gdje ga pokreće? Da li na sličan način voda pokreće česmu, a vrela pura šerpu?
Iako Sijarić u priči Hrt jasno kaže: Nešto carsko, što mogu da imaju samo dobri konji, lavovi i hrtovi, imao
je u svome držanju, ali i nešto što imaju nevjeste kad se tek dovedu autorice ne povezuju sudbinu hrta
sa sudbinom nevjeste, i priču čitaju kao da je pisana za kinološki časopis.
I Ibrahim-begov ćošak Svetozara Ćorovića autorice ne interpretiraju u cjelosti, nego iz odabranog odlom-
ka sugerišu kao osnovni problem u priči gubitak porijekla. (A ne slab karakter junaka koji se ne snalazi u
promijenjenim društvenim okolnostima.) Po njima, pripovijetka Ibrahim-begov ćošak priča je o potomku
nekada moćne begovske porodice koji prkosno brani posljednje ostatke svog porijekla i gospodstva - na
ulicu istureni ćošak roditeljske kuće. (103) Kako Ibrahim-beg rješava ovu svoju životnu dramu? Ako je
izgubio svoje porijeklo, da li je s njim nestao i Ibrahim-begov ponos? (106) pitaju Alić i Verlašević učenike,
iako ponos nije vrijednost koju priča afirmiše.
Međutim, kako se porijeklo može izgubiti? Realno, moguće je izgubiti privilegije zasnovane na porijeklu,
ali autorice propuštaju da o tome obavijeste učenike: kakva su prava imali begovi, a kakva kmetovi.
Interpretaciju odlomka iz Zan Grejevog romana Grmljavina stada autorice počinju rečenicom: Po američkom
zapadu često je prašila i treštala grmljavina stada bizona, krava, divljih konja. Ta su stada za
indijance predstavljala život. Kako grmljavina može prašiti? Šta su to stada divljih konja, i u čemu se
razlikuju od krda? (Ovo je, valjda, primjer stila koji odgovara materiji i uzrastu učenika, i zaslužuje peticu
u esnafskoj recenziji!) Cijela interpretacija je niz nebitnih pitanja, koja ne otvaraju raspravu o etičnosti
postupaka književnih junaka iz odlomka. Kauboji napadaju u zoru na indijanski logor, pale šatore i otvaraju
vatru bez obzira što tom vatrom ugrožavaju indijanske žene i djecu.
Autorice čak izdvajaju jedan odlomak, postavljajući pitanje: Šta saznajemo o prirodi i karakteru indijanskih
plemena iz ovog odlomka: “Prvi od četiri Indijanca, suhonjav, divlji ratnik, sjajan jahač, pružao je u
svom izazovnom držanju i u svojoj umjetnosti jahanja tako divan cilj, da je na sebe privukao takoreći svu
vatru. Odjahao je u smrt, ali su njegova tri druga pojurila kroz ulaz u sigurnost.” (126)
Kao što su bili pozvani da o karakterima pasa sude po karakteru naroda koji ih odgojio, tako se sada
učenici navode da iz opisa jednog Indijanca izvuku znanje o prirodi i karakteru indijanskih plemena.
Kojih plemena? Da li autorice misle da su sva plemena suhonjava, divlja, izazovna i divan cilj? Posljednji
primjer ima veze s onim što upitnik ministarstva naziva Etički aspekt rukopisa. Tu esnaf, u komentaru
o tome da li a) Rukopis upućuje na moralne vrijednosti, postignuća i posljedice naučnog i tehničkog
razvoja, veli: Rukopis upućuje na moralne vrijednosti i posljedice naučnog i tehnološkog razvoja. (ocjena
!stav
28 (sic!)