Å UMARSKI LIST 1/1936

mokovskoj i drugdje, predstavljaju najvjerojatnije rezultate postepenogisušivanja vodenih bazena, koji su negda tu bili. Inače su doline odavnauzete za ispašišta i oranice. Zbog toga možemo reći, da je tu nestaloprvobitne vegetacije. Izgleda da je prvobitna šumska vegetacija bila ona,koja dolazi na obalama, a to je Ulmus campestris, Q. peduncu-1 i f 1 o r a, zatim Acer campestre, Acer tataricum, Populustremula, Salix, Alnusglutinosaa kao donja sastojina Coryllusavellana, Crataegus monogyna, Evonymus europeus, Rubus caesius i dr. A kao povijuša Clematis vitalba.Na nižim dijelovima padina dolaze mješovite sastojine lišćar a, a onda bukove sastojine, približno slično kao i na padinamaStare Planine. Međutim na sjevernim padinama Stare Planine, gotovopo dužini čitavoga toga planinskoga lanca, dolaze reliktni florističkitipovi higrotermičnog karaktera kao jedan od rezultataobilnijih oborina i vjerojatno veće atmosferske vlage, a to su primjericeCastanea vesca, Prunus laurocerasus, Aesculushyppocastanum, Cercis siliquastrum, Fagus orientalis,Ilex aquifolium. Tih elemenata ovdje nema. Naprotiv reliktnielementi, koji su blizu hekistotermičnima, nalaze ovdje svoje predstavnikei to poglavito u vrstama Pinus peuce i Pinus leucodermis.Rajon bukove šume ima ovdje dva podrajona:Umjereno visoki podrajon redovito je mnogo razvijen i tubukva često dostiže visoko vertikalno prirodno rasprostranjenje: na sjevernojpadini Vitoše gornja joj je granica oko 1700 m., nad Dragalevcima1.500—1.600 m., na južnim padinama kod Čupetlova 1.400—1.500 m.,a pojedini strukovi dosegnu i 1.600—1.700 m. Donja granica bukve ležikod Kujačeva oko 700 m., kod Dragalevaca oko 800 m. Na Vitoši je medüprirodnom gornjom granicom bukove šume i planinskim golim pojasomrazvijen slabi pojas četinara. Na Osogovskim planinama bukva čini gornjugranicu šumske vegetacije i na sjevernoj ekspoziciji dosiže 1.700 m.,pa i 1.800 m. nadmorske visine.U Rilo-Rodopskom i Sjeverno-Pirinskom masivu,koji čini visoki planinskipodrajon u Jugozapadnoj Bugarskoj,imamo određene kontinentalne fitoklimatske odnose: obilje četinjara,koji zauzimaju srednji dio tih masiva, ograničava širenje bukve. Četinaritu čine redovito gornju granicu šume. Prirodna granica bukveleži kod Sitnjakova na 1.600 m, a kod Obesenika na 1.900 m nad morem.U Centralnim Rodopima, kod Bele Crkve, pojas hrastadolazi do 600—800 nadmorske visine, a pojedini strukovi penju se sve do1.600 m. Bukov pojas započinje kod 700 m., a gornja mu granicasiže do 1.500 m. Pojas bora, koji je na mnogo mjesta miješan s bukvomi izgleda da je s njome u stalnoj borbi oko zauzimanja areala, ležiizmeđu 1.300—1.600 m.Jako razvijeni pojas četinara daje karakterističanbiljeg fitoklimatskim odnosima i vidnu razliku između visoko-planinskogpodrajona u Jugozapadnoj Bugarskoj i onoga u Staro-Planinskom rajonu, u kome je pojas četinara slabo razvijen i gdje je nagornjoj granici vrlo često bukva.Druga fito klimatska karakteristika u ovom visokoplaninskompodrajonu očituje se u tomu, što je gornja granica šume raz-22