Å UMARSKI LIST 1/1936

U godini 1933 ubijeno je zečeva:1.) u dravskoj banovini 34.9202.) u savskoj banovini 82.1213.) u dunavskoj banovini 105.2804.) u moravskoj, vardarskoj i u jednom dijelu zetske i drinske banovine, t. j. na teritorijukoji spada pod Savez lovačkih udruženja u Beogradu 86.536Ukupno: 308.857Uzevši za sve ostale banovine još kao najmanji broj cea 100.000 komada, dobivamojednu impozantnu brojku od 400.000 u god. 1933 ubijenih zečeva.Kako su se zečevi prodavali po 12—28 dinara po komadu ili poprečno po dinara20.— komad, to je vrijednost tih zečeva iznosila impozantnu sumu od 8,000.000t,osam milijuna) dinara. Pribrojimo li k tomu još vrijednost koža, koje su se prodavalepo dinara 2.— komad, tada dobivamo i za njih lijepu svotu od 800.000 dinara ili sveukupnookruglo devet milijuna dinara.Nu i to nije sve. Ako uzmemo da se lov na zečeve u dravskoj, savskoj i dunavskojbanovini vrši ponajviše sa upotrebom hajkača, koji dobivaju dnevno poprečno po10 dinara, to i njihova zaslužba, t. j. novac koji je dan narodu, iznosi nekoliko stotinahiljada dinara, ako ne i preko milijun dinara.Poznato nam je vrlo dobro, da u savskoj banovini pojedina lovačka udruženjaizdaju godišnje za pogoniče 8 do 12 hiljada dinara, pa ako uzmemo da poprečno svakolovačko društvo izdaje samo 4.000 dinara, a tih društava u savskoj banovini ima 130,tada vidimo da se već samo u savskoj banovini izdaje za pogoniče (hajkače) prekopola milijuna dinara.Pribrojimo li k tomu zaslužbe naših zemljoradnika za podvozna sredstva, kojezaslužbe takodjer nisu malene (prevoz lovaca i divljači itd.), onda se ta svota, kojuodbacuje lov na zečeve, daleko još povisuje. Ne može biti sumnje da štete, koje suzečevi načinili na poljoprivrednim usjevima, nisu ni iz daleka jednake spomenutim koristima,pa se onda moramo pitati, zarjerazumno, da uništimoi odbacimoprihod od oko 10 milijuna?Nu ako uočimo propise Zakona o lovu od 5-X1I-1931 §§ 50 do 75, onda vidimo,da naši poljoprivrednici, ako se zakon primjenjuje, nisu u opće oštećeni. Evo zašto! § 50Zakona o lovu izričito kaže:»Ovlaštenik lova dužan je naknaditi:1.) štetu što je radi vršenja lova načini: on sam, njegovi čuvari, pomoćnici, sluge i njegovigosti lovci, kao i svu štetu nanetu od njihovih pasa (lovna šteta) ;2.) po pravilu svaku štetu što je u njegovom lovištu načini lovostajom zaštićena divljač(§2. razdeo I.) na zemljištima i proizvodima koji se nalaze na tim zemljištima (štetaod divljači).«Procjenjivanje svih tih šteta kao i odlučivanje o dužnosti naknade zakon je u§§ 58 i slijedećim povjerio posebnim sudovima za naknadu štete, koji imaju da postojeu svakoj općini, a kojima vlast imenuje pretsjednika, dok oštećeni zemljoradnik iovlaštenik lova biraju po jednog suca. Ti sudovi po naročito skraćenim-rokovima imajuna licu mjesta utvrditi štetu i odmah, bezprizivno, izreći presudu o naknadi. Postupakje dakle brz i bez troškova.Iz ovoga slijedi, da svaki poljoprivrednik, kojemu zec načini bilo kakovu štetu,dobiva potpunu odštetu.Što se tiče voćaka, propisao je zakon u svom §-u 56, da se voćke imaju omatatislamom, da se sačuvaju od ogrizavanja po zečevima.40