Å UMARSKI LIST 1/1936

stvanajugu, dužnismoibraćinašoj, koja pod turskimjarmom stenju . . .«A u to doba Bugari nisu još imali svoje slobode. U darovnici, kojompoklanja 50.000 for. za osnivanje sveučilišta u Zagrebu dne 21-Х. 1866. povodomproslave 300. godišnjice junačke smrti hrvatskog junaka NikoleŠubića Zrinjskoga, piše biskup izmedju ostaloga:» . . . Mi Južni Sloveni zauzimamo neizmjerno važanpoložaj fizički ter smo bez ikakve dvojbe pozvanii učestvovati pri dogadjajima od velike važnosti zarazvitak čovječanstva. Odatle je dužnost: neumornootomenastojatidasipriskrbimočimprijeonamoralnasredstva, bez kojih na ovom svijetu ništa se višjegapostići ne može. Izmedju nužda i potreboća naroda našeganajveća i najpresnija je bez dvojbe sveučilište uZagrebu . . . . «Poslije otvorenja sveučilišta godine 1874. upućuje biskup »tri riečinašem sveučilištu« i kaže između ostaloga.... »otvarajmosveučilište braći našoj Bošnjaku i Bugarinu«.Akademija je doista u svoje kolo primila i braću Bugare, a Univerzitetje postao zajednička kuća mladeži bugarskoj kao i drugim Južnim Slovenima.Kad je godine 1900. proslavljan 50-god. jubilej Strossmaverov, nalazimomedu članovima Akademije i Bugare Drinova, Šišmanova, Zlatarskijai dr. Na studije u naše krajeve na razne struke pohrlilo je mnogo Bugara,pa ih je i mnogo svršilo šumarske nauke od česti u Križevcima, a od čestiu Zagrebu.Prilikom proslave 50-godišnjice piše bugarski ministar prosvjete,slavni Vazov:»Povodom pedesetgodišnjice biskupovanja Vašegpreosveštenstva smatram za dužnost, da isporučimsrdačan naš pozdrav i čestitke na svečani taj dan;ugodna mi je dužnost da blagodarim vašemu preosveštenstvuza dobročinstva, potpore i žrtve, što ste ihučinili za odgoj i naobrazbu sunarodnjaka naših i zapreporod književnosti, za što će vam bugarski naroduvijek biti zahvalan. Živilo vaše preosveštenstvo namnogaja! Ministar prosvjete Vazov.«Tom prilikom šalje svoje čestitke i rektor visoke škole u Sofiji i Slavenskodobrotvorno društvo u Sofiji i Učiteljska škola i njezini djaci izKjustendila i dr.Brojni bugarski intelektualci — svršivši svoje studije kod nas — zadržalisu neizbrisive veze sa našom zemljom. Rad velikoga biskupa donio jeobilne plodove, koji se ogledaju na svima stranama javnoga života. MarljiviBugari, svršivši studije kod nas, postali su s jedne strane pioniri raznihstruka u svojoj zemlji, a s druge i najrealnija spona između Bugarai nas.Bugarski šumari i svojim radom u struci i uopće svojim radom ujavnom životu pokazuju i jedno i drugo u najvećoj mjeri,6