S. HORVAT: KAPITALIZAM S LJUDSKIM LICEM? T. PRUG ... - Zarez

zarez, xii1 /320, 27. listopada 2011. 27Zivotinje u romanu Hadrijanovimemoari Marguerite YourcenarAutorica pokazuje kako je odgovornost što ju je Marguerite Yourcenar osjećalaradikalna: "Kada udaramo dijete ili ga izgladnjujemo, kad ga odgajamo tako da muse misao izopačuje ili da gubi volju za životom, činimo zločin spram univerzuma kojise izražava kroz njega. To je isto tako istinito kad uzaludno ubijamo životinju ilikada, bez dobra razloga, siječemo stablo. Svaki put izdajemo svoje ljudsko poslanjekoje bi se sastojalo u tome da organiziramo nešto bolji svijet"(Otvorenih očiju, Zagreb 1997: 298).Jadranka BrnčićKljucne zivotinje/imaginarna zoomorfnabića: kentaur, konjOd djetinjstva u Flandriji, preko djevojaštvai mladosti u Parizu te mnogobrojnihputovanja i boravaka po cijelom svijetusve do osamljeničkog života na otokuMount Desert na istočnoj obali SjedinjenihAmeričkih Država, Marguerite Yourcenar(1903.-1987.) bila je okrenuta svijetu, njegovim slobodamai ograničenjima, suosjećajući s ljudima iživotinjama koji trpe. Bila je glavninu života vegetarijanka,ne želeći "jesti svoje prijatelje" ni "probavljatiagonije". Sudjelovala je — novčanim prilozima,pisanjem pisama i brzojava odgovornim ljudima tenaposljetku i samim književnim radom — u različitimhumanitarnim i ekološkim akcijama za zdrave prehrambeneproizvode, u bojkotu mliječnih proizvodanamijenjenih prehrani dojenčadi u Trećem svijetu,protiv pokolja tuljana u Kanadi i Norveškoj... Yourcenarinotraganje za "univerzalnim čovjekom",za "boljim svijetom" proizlazi iz njezina osjećanja"ljepote svijeta" kakvo se hrani povjerenjem u sakralnostuniverzuma te održava disciplinom ovladavanjasobom te otvorenošću punom razumijevanjaprema svemu živom. Odgovornost što ju je osjećalaradikalna je:Kada udaramo dijete ili ga izgladnjujemo, kad gaodgajamo tako da mu se misao izopačuje ili da gubivolju za životom, činimo zločin spram univerzumakoji se izražava kroz njega. To je isto tako istinitokad uzaludno ubijamo životinju ili kada, bez dobrarazloga, siječemo stablo. Svaki put izdajemosvoje ljudsko poslanje koje bi se sastojalo u tomeda organiziramo nešto bolji svijet (Otvorenih očiju,Zagreb 1997: 298).Ovladavanje svijetom i ovladavanje sobom Pišući povijesni roman Hadrijanovi memoari (Mémoiresd’Hadrien, 1951.) — u kojem precizno i predano ocrtava likrimskog cara Publija Elija Hadrijana iz 2. stoljeća — MargueriteYourcenar imala je hrabrosti ići usuprot zahtjevimasvojeg vremena: u vrijeme kada se tradicionalni književnioblici dekonstruiraju ili parodiraju, ona piše klasičnim stilom;u vrijeme kada se književnost odriče povijesti, ona pišepovijesni roman; u vrijeme kada je u modi fragmentarno,nekoherentno poimanje svijeta, ona piše polazeći od njegovecjelovitosti, premećući kamenčiće vremenski udaljene,no još uvijek prisutne kulture u mozaik naše kulturneosobnosti. Autorica — ispisujući Hadrijanovu biografiju uprvom licu, u obliku pisma budućem nasljedniku MarkuAureliju — kroz misaono, minuciozno te istodobno gotovomistično uživljavanje u povijesni lik, izravno kontaktira sprošlošću, uspostavljajući most između povijesne znanostii njezina predmeta, most između glasa jednog imperatorai njegova doba s glasom čovjeka uopće. Njezino književnoKentaur i Eros, 1.–2. st. n.e., rimska kopija grčke skulpture(Afrodizija u Anatoliji)djelo proizlazi iz istog izvora kao i njezino shvaćanje života,oboje usidreno u univerzalnom. U središtu čovjek i smrt,ljudsko naslijeđe uspjeha i neuspjeha u mnogostranostitrajno vođenog sukoba sa samim sobom.Pitanje moći važno je pitanje u Yourcenarinu romanu. Zaglavni lik nije odabrala nekoga anonimnog Rimljanina, negocara, svojevremeno gospodara civilizirana svijeta. Međutim,Hadrijanovi memoari nisu samo priča o jednom imperatoru,nego i jednoj velikoj, individualnoj sudbini. Iako je preziraosvoje suvremenike, u ovom izuzetnom čovjeku susrećemokozmopolitizam; iako se bavio vojničkim i državničkim poslovima,njegov je zavičaj kultura njegova doba; iako je sebimogao priuštiti carski despotizam, to je čovjek koji priznajeda uči ovladavati sobom i samom vlašću, čovjek koji pada iklone te ponovno ustaje, koji vlada i služi uporno idući dokraja, otvorenih očiju, do smrti. On jest car, ali prije svegaučen čovjek, umjetnik, putnik, mecena i ljubavnik, čovjekširokog iskustva i mudrosti. Kako je živio u jedinstvenomepovijesnom trenutku između Cicerona i Marka Aurelija "ustoljeću posljednjih slobodnih ljudi" — kada su, kako Flaubertpiše u jednom pismu, "bogovi već umrli, a Krista još nijebilo" — on nadilazi svoju povijesnu ulogu i posve sesam suočava s njezinim zahtjevima i ograničenjima.Čini to slobodom umjetnika, gradeći Carstvo poputumjetničkog djela te čitajući svijet poput knjige. Onživo sudjeluje ne samo u povijesti nego nadasve ukulturi svijeta, kao, uostalom, i sama autorica.Imperatorov najveći uspjeh, međutim, nije bio utome što je organizirao Rimsko Carstvo, tj. ondašnjisvijet, nego u tome što je stekao moć kakvu jepuno teže zadobiti — moć ovladavanja sobom. Hadrijanovopismo zapravo je meditacija o ljudskomživotu: o ograničenjima tijela, odnosu volje i žudnje,slobodi, miru i ratu, snovima, umjetnosti, ljepoti iodgovornosti, ljubavi i smrti te bilježenje tragovaovladavanja sobom i lišavanja od svega. Tek nakonniza kušnji, bolno prebrođenih, tek nakon samozaborava,on stječe nutarnji mir — usuprot smrti nalazinepomućen mir osjećanja cjelokupnosti. RomanHadrijanovi memoari stoga je, zapravo, svojevrsnainicijacija u mudrost. Ići Hadrijanovim tragovimaznačilo je ujedno ići i tragovima granica pisma. Pismomse komunikacija nastavlja u imaginativnomsvijetu i ispunja u obzorima mudrosti.Marguerite Yourcenar Hadrijanov je lik bilazamislila još 1928., kada joj je bilo 25 godina, ali ganije mogla odjednom svladati te mu se neprestanovraćala tijekom života. Lik je zrio i stjecao mudrost,zahvaljujući zrelosti i mudrosti svoje (s)pisateljice.Stavljajući nas kao čitatelje u poziciju Marka Aurelijakojemu se Hadrijan obraća, autorica i naspoziva da intelektualnim instrumentarijem vlastitekulture i sami, istodobno beskompromisno i sućutno,dekonstruiramo vlastiti odnos prema svom vremenu,samom životu i sebi samima. Yourcenarin romanposve je uronjen u ponovno pronađeno vrijemeukorijenjeno u tragičnoj arhitekturi jednoga unutarnjegsvijeta u kojem vrijeme, zapravo, i ne igraneku ulogu. Ona kaže: "Samo iz oholosti, grubog neznanjaili kukavičluka, ne želimo vidjeti u sadašnjosti obrise epohašto će doći" (Hadrijanovi memoari, prev. Zlatko Crnković,Rijeka 1997., str. 319). Ili, možemo dodati: iz prošlih učiti onošto nam može pomoći da malo bolje uredimo ovaj sadašnji.Disciplina augusta U rimskoj mitologiji Disciplinabijaše manja božica čiji je glavni atribut bila disciplina.Sama imenica "disciplina" na latinskome višeznačna je:znači odgoj i vježbu, samokontrolu i odlučnost, učeno znanjei red u svakodnevnom životu — ona je ono što se tražiod učenika (discipulos). Božica Disciplina zahtijevala je odsvojih poklonika vrline koje je sama posjedovala: frugalitas(umjerenost), severitas (strogost) i fidelis (vjernost). ŠtujućiDisciplinu, rimski vojnici su postajali umjerenima u trošenjui novca i energije, a vrline strogosti i stege očitovalesu se u usredotočenosti i odlučnosti — njihova disciplinanije bila sloboda kojom su činili što su htjeli, nego snagakojom su činili ono što, unatoč unutarnjim protivljenjima,mora biti učinjeno da bi se održao red. Božica Disciplinaje bila vjerna rimskoj vojsci i rimskom narodu, što je i od