S. HORVAT: KAPITALIZAM S LJUDSKIM LICEM? T. PRUG ... - Zarez

Društvozarez, xii1 /320, 27. listopada 2011. 4DIRektNA demokRAcIJA:OD pROtesta DO šIRepolitičke bORbeDonosimo proširenu verziju teksta Tonija Pruga koji je objavljen u beogradskom Betonu:kulturno-propagandnom kompletu br. 115 o direktnodemokratskim praksama diljemsvijeta te kakvi se zaključci i prijedlozi za djelovanje nameću iz trenutnog napretkaprema ciljevima direktne demokracijeToni PrugZauzeti veliki trgi postaviti šatore,kampirati dok vlastne odluči otići efektanje način za pobunu,slično smo vidjeli i udesetinama gradovau Španjolskoj. No štokada vlada padne,kao u Egiptu?Kada u najvećoj političko-ekonomskojsili svijeta 45 od 312milijuna ljudi prima socijalnupomoć za hranu, a još k tome veliki brojistih radi, tj. od plaće se ne mogu prehraniti,kada se maksimalna dužina primanjapomoći za nezaposlenost nekoliko godinaza redom produžuje u nedogled, čini selogično da je ekonomska kriza centralniuzrok vala prosvjeda koji se pojavljujuna gotovo svim kontinentima. Od studentskihpobuna koje se redaju još od2009. (trenutno su najveći protesti u Čileu),preko arapskog proljeća 2011., doGrčke, Španjolske, SAD-a, Izraela… svijetsu zapljusnuli valovi masovnih protestau kojima se traži više ekonomske pravdei demokracije. U Hrvatskoj smo takođervidjeli prve značajnije masovne prosvjedeod pada socijalizma, dok su u Engleskojzadnju godinu svakih nekoliko mjesecina različite načine protestirali studenti,veliki sindikati i siromašni slojevi mladih.Velika većina prosvjeda i pobuna su bilieksplicitno protiv neke od neoliberalnihekonomskih mjera, no iznenađujuće velikibroj je imao direktno demokratskupolitičku crtu. Trgovi su iskorišteni zapodizanje privremenih naselja u kojimaje narod raspravljao i glasanjem ili konsenzusomodlučivao na licu mjesta. Radnegrupe i plenumi su oformljivani po potrebi,priključiti se mogao tko je htio, doknitko nije imao pravo govoriti u ime svih.Neke su pobune bile i protiv zastupničkogparlamentarizma koji se više ne držidemokratskim, dok je organiziranje krozdirektno demokratske metode i direktnuakciju izvedeno bez vođa opozicijskihpolitičkih partija, NGO-a ili sindikata.Ovaj posljednji aspekt najviše je zatekaovladajuće političke elite. Suočeni samosa samoorganiziranim pobunjenim narodom,pregovaranje iza zatvorenih vrata,negativna kampanja protiv vođa i vodećihorganizacije, ili potkupljivanje istihod strane vlasti i stranih zainteresiranihdržava nije moguće.NepOSReDNA upRAva NARODABez obzira na ohrabrujuće dizanje, najčešćesamoorganiziranog naroda širomsvijeta, dugoročno, isti elementi samoorganiziranjakoji prosvjednicima i pobunjenicimau ranoj fazi daju prednostpredstavljaju veliki problem za razvoj,širenje i konstruktivnu institucionalizacijudirektne demokracije. Vidjelo se to najboljeu Egiptu. Zauzeti veliki trg i postavitišatore, kampirati dok vlast ne odluči otićiefektan je način za pobunu, slično smo vidjelii u desetinama gradova u Španjolskoj.No što kada vlada padne, kao u Egiptu?Ili, što da je vlada u Španjolskoj odlučilaposlušati pobunjenike i za početak uvestielemente direktne demokracije takosmanjujući utjecaj neoliberalnih korporacijskihlobija i utjecaja kapitala na državneodluke generalno? O tome se maloraspravlja i piše, mada raskorak (pogotovou slučaju Egipta) između nezadovoljstvanaroda i mogućnosti da se isti razvije udirektno demokratskiju, te stoga i ekonomskipravedniju vlast, bode oči.Direktna demokracija se najčešće povezujes referendumima, a primjer koji sekoristi je Švicarska. Međutim, taj modelje samo minijaturan produžetak predstavničkogliberalnog parlamentarizma.U njemu stanovništvo ima dodatnu mogućnostda glasa nekoliko puta godišnjeo pitanjima za koja se izbore samo skupljanjempotpisa, ili kojem im političaripostave. Elementi direktne demokracijesu prisutni i u 27 država u SAD-u, pogotovou Vermontu (cjelodnevni skupovistanovnika jednom godišnje na kojimase raspravljaju prioriteti) i Kaliforniji. Nokada ovdje govorimo o direktnoj demokraciji,govorimo o neposrednoj upravinaroda u kojoj nema autonomnih, nikomeodgovornih parlamentarnih predstavnika.Ako pogledamo cijeli zapadni svijet, našuistočnu Evropu, ili Arapske zemlje, sasvimje jasno da oni koji budu izabrani uparlament zastupaju svoje vlastite interesei interese krupnih kapitalista. Na izborimabudu vidljive samo one grupe kojisi osiguraju ogromne financije potrebneza plaćanje rada na kampanji i medijskihreklamiranja; masovni mediji su u rukamakapitalista i države koji služe kaonjihova danonoćna propagandna mašina;na kraju svega izabrana strana baš ničimnije obavezna ispuniti ono što im je stajalou izbornom programu. Takav sistemmožemo zvati demokratskim samo ako gausporedimo s apsolutističkim vladanjemmonarha.Na mikro razini, odlučivanje u firmamaili pojedinačnim državnim institucijama,praksa direktne demokracije nijeteško zamisliva. Pobune studenata u Hrvatskojod 2009. izvedene kroz plenume iradne grupe te novi direktno demokratskisindikat Akademska Solidarnost su nambliski i aktivni primjeri. I u kapitalizmu,čija je priroda da kontinuirano proizvodinejednakosti te blokira uvođenje demokratskihprocesa, postoje mnogobrojnimanjinski primjer demokracije na radnommjestu kroz radničko suvlasništvoi zajedničko upravljanje firmama. No namakro razini (gradovi, regije, države)kritičari ga odbacuju kao neizvedivog iutopijskog.