S. HORVAT: KAPITALIZAM S LJUDSKIM LICEM? T. PRUG ... - Zarez

KAZALIŠTEzarez, xii1 /320, 27. listopada 2011. 30Izvedbe političke kuhINJeESEJ o PERFORMANSIMA u RAzDOBLJU NAŠE TRANzICIJE u KOJIMA SE HRANA RABI KAOPOLITIČKA METAFORA, a u POVODU 7. DANA OTVORENIH ATELIJERA: žITNJAČKI RECEPTI/UMJETNOST i HRANA, ATELIJERI žITNJAK, zAGREB, 15. – 30. LISTOPADA 2011.SuzANA MARJANIĆIspisujući pregled uloge hrane u umjetnosti performansado 1981. godine, Linda Montano ponudila jesljedeću klasifikaciju: umjetnici mogu rabiti hranu kaopolitički stav (Martha Rosler, Waitresses, Nancy Buchanan,Suzanne Lacy), kao konceptualni simbol (Eleanor Antin,Howard Fried, Bonnie Sherk, Vito Acconci), kao životniprincip (Tom Marioni, Les Levine), kao skulpturni materijal(Paul McCarthy, Joseph Beuys, Kipper Kids, Terry Fox,Carolee Schneemann, Motion, Bob & Bob), kao ritualnuoznaku (Barbara Smith), kao ironijsku matricu (AllanKaprow), kao taktiku zastrašivanja (Hermann Nitsch),kao autobiografski element (Rachel Rosenthal), kao feminističkistav (Suzanne Lacy, Judy Chicago, Womanhouse),kao humoristički materijal (Susan Mogul), kao strategijupreživljavanja (Leslie Labowitz) (usp. Linda Montano:“Interviews”. High Performance 4/4, 1981/1982). Upravona tom tragu svakako bi se mogla napisati zasebna knjiga o“jestivoj umjetnosti”, što se tiče i naše scene, a kada bismoteme i motive hrane proširili izvan performansa, svakakobismo trebali spomenuti i Daniela Spoerrija čiji su radoviuglavnom koncentrirani na hranu i koje sâm naziva jestivaumjetnost (eat art).No, ukratko ću se u ovome eseju (što je kraća verzijadulje verzije članka što bi trebao biti objavljen krajemgodine u časopisu Studia ethnologica Croatica) zadržati nakatalogizaciji performansa u razdoblju hrvatske tranzicijeu kojima se hrana rabi kao politička metafora. Naravno,interpretativnim bilježenjem navedenih performansa kojiupućuju na opasnosti realizirane metafore o političkojkuhinji u ovoj nam vječnoj tranziciji, s obzirom na vrločeste i dramatične sezone “ljutih papričica” na domaćojpolitičkoj sceni, navedeni bi se performansi, s obzirom nasveopću recesiju i depresiju, mogli jednako tako upisatiu okvir globalne socijalne situacije pothranjenosti jednemilijarde čovječanstva (http://www.1billionhungry.org).STRugANJE vlASTITOGA KOStuRA Poticaj napisanje na ovu životom nametnutu temu otvorila su mi dvojicaumjetnika koji su se svojim performansima usmjerilina izvedbeni autokanibalizam – na pijenje, srkanje vlastitekrvi i mokraće te jedenje vlastitoga tkiva, mesa, odnosno,određeno slobodnom parafrazom značenja Eliadeove metafore– na struganje vlastitoga kostura. Naime, dok se ušamanskoj praksi radi o promatranju vlastitoga kostura(duhovna vježba u kojoj šaman ostvaruje mogućnost dasebe vidi kao kostur), dakle, o nadilaženju profane ljudskesudbine i oslobađanju od nje, kako to navodi Eliade u svojojključnoj knjizi o šamanizmu, metafora struganje vlastitogakostura u ovom kontekstu može uputiti i na performansMarine Abramović Balkanski barok (Venecijanski bijenale,1997), u kojemu je umjetnica strugala goveđe, kravlje kosti,kao i na svakodnevnu strategiju preživljavanja kojoj jeizloženo oko 450.000 nezaposlenih Hrvata. Poznato je daneki politički teoretičari u metafori kanibalizma iščitavajuizraz europskoga kapitalističkoga apetita; tako je Marx uKapitalu kapitaliste usporedio s vukodlacima, vampirimai parazitima koji žive na račun tuđega rada (usp. Fabio Parasecoli:Bite Me. Food in Popular Culture. Oxford, 2008).Naime, performans Samojed (DOPUST, Split, 2009.)Marka Markovića, u kojemu je taj umjetnik ispijao vlastitukrv kroz cjevčicu prikopčanu na venu, te performansPerpetuum mobile (2009.) Siniše Labrovića, u kojemu jetaj konceptualac pio vlastitu mokraću, čini se kao da suotvorili veliku temu “jestivih” performansa s tjelesnimizlučevinama, ali i jedenja vlastitoga tijela, tkiva, kao štoje to demonstrirao Marko Marković u drugom performansuiz ciklusa Samojed iste godine (Zagrebi! Festival,2009.). I nakon što je konobar postavio bijele tanjure nadugačak stol, prekriven bijelim stolnjakom, koji, dakako,asocira na koncept Posljednje večere – u kojoj nam preostajesamo strategija preživljavanja jedenjem vlastitogamesa – medicinska sestra s Markovićeve lijeve ruke skalpelomzasijeca i odsijeca komadićak mesa i postavlja naumjetnikov tanjur.No, zadržimo se na performansu Samojed (prvom iz togciklusa) Marka Markovića, koji je, s obzirom na izvedbenutjelesnu analizu, obilježio 2. dane otvorenoga performansaDOPUST (Split, 2009.). Na početku performansa okupljenimaje u Akvariju na Bačvicama performer podijelio šećernuvunu kao simbolički i realan učinak dobivanja slatkoćeu ustima, na jeziku. Odnosno, umjetnikovom interpretacijom:“Takve zablude nam se svakodnevno serviraju putemzavaravajućih taktika konzumerizma” (usp. Zarez, br. 257,str. 34–35.). Zatim je umjetnik oprao ruke i sjeo na stolac,pritom mu je asistentica – medicinska sestra ruku stegnularemenom, u bojama hrvatske trobojnice, kako bi jednostavnijepronašla venu. I nakon što je medicinskom iglom ubolažilu, spojila je cjevčicu na sistem pomoću kojega je umjetnikpio, sisao vlastitu krv, gledajući pojedine dobronamjernikeu publici direktno u oči, i tako prošetao pred okupljenimi radoznalim – uvijek kada je krv u pitanju – mnoštvom.U okviru manifestacije 7. Dani otvorenih atelijera, koji suse ove godine održali na temu Žitnjački recepti/ Umjetnosti hrana, Marko Marković izveo je performans Zadnja ružaHrvatska, direktno aplicirajući naslov pjesme Prljavog kazalištakao naslov performansa, kojim je tematizirao, kako jepojasnio, kastinski i kolonizatorski ustroj između vladajućihi onih kojima se vlada. No, predočimo izvedbu navedenogaumjetnika: Marko Marković s krunom na glavi jede velikecrvene ruže iz bijeloga bokala s hrvatskim grbom. Stilskaslika govori, kako nadalje umjetnik pojašnjava, kako se tzv.kruna društva (vladajućih) lažnoga sjaja, politički žderač,vampir nadvija nad ljepotom crvenih ruža (u simbolizacijiljudi, ili kako su to pripadnici pokreta “Zauzmimo WallStreet” označili – nas 99 posto), bijele vaze s grbom i plavogastola (što likovnim elementom simbolizira Hrvatsku).Na navedenu izvedbu proždiranja do istrebljenja nadovezujemdva stiha jorupske usmene pjesme pod naslovomGlad: “Nema boga ravna vlastitome želucu:/ Svaki dan mumoramo žrtve prinositi.”HRANA I KONTROLA AGRESIJE Krenimo sada naprvi tematski (kulinarski) meni – na hranu za preživljavanje– u okviru kojega ćemo promotriti svega tri performansa:Hrana za preživljavanje (1993.) Slavena Tolja i MarijeGarzio, Tražim ženu (1996.) Vlaste Delimar i Geometrijakrvožednosti (1993. – 2001/2007.) Svena Stilinovića.MARKO MARKOVIĆ uPERFORMANSU zADNJA RUžaHRVATSKA s KRUNOM NAGLAVI JEDE VELIKE CRVENERUže iz BIJELOGA BOKALAs HRVATSKIM GRBOM. Tzv.KRUNA DRUŠTVA (VLADAJUĆIH)LAžNOGA SJAJA, POLITIČKIžDERAČ, VAMPIR NADVIJASE NAD LJEPOTOM CRVENIHRUža, u SIMBOLIzACIJI LJUDI,ILI KAKO su TO PRIPADNICIPOKRETA “ZauzMIMO WALLSTREET” ozNAČILI – NAS 99POSTOU izvedbeni modus ratne hrane možemo upisati performansHrana za preživljavanje koji je, zajedno sa svojomtadašnjom suprugom Marijom Grazio, Slaven Tolj izveo nafestivalu performansa Kula babilonska u Helsinkiju 1993.godine. Naravno, kao što i naslov sugerira – ratni je performansiniciran limenkom hrane iz humanitarne pomoći nakojoj je pisalo samo “Hrana za preživljavanje”. Konzerve štosadrže smjesu prehrambenoga praha koju je potrebno pomiješatis vodom bile su slane u Dubrovnik u doba njegoveopsade – i ne samo u Grad. U navedenom duo-performansu,u kojemu su im naga poprsja, Slaven Tolj i Marija Grazio,tu bijelu kašastu, brašnastu smjesu međusobno su nanijelina tijela kako bi se potom nahranili jedan s drugoga (usp.Janka Vukmir: Perceptual Art/Slaven Tolj, 1997).U izvedbeni modus hrane za preživljavanje, što se tičesvakodnevice, možemo upisati performans Tražim ženu