Društvozarez, xii1 /320, 27. listopada 2011. 8osam načina zazatiranje pobune međumladim AmerikancimaKako je vladajuća američka elita zatrla duh propitivanja i pobunete stvorila represivne socijalne institucijeBruce E. LevinePovijesno gledano,mlade snage uvijeksu glavni pokretačdemokratskihpokreta. Zbog toganam stvaranjedruštvenih instuticijakoje obuzdavajumlade Amerikancei slamaju duhotpora dominacijiizgleda kao punipogodak vladajućeelite. Upoznavanjes njezinommetodologijom ujednoje i uspostavljanjekriterija kojima joj semožemo suprotstavitiČini se da mladi Amerikanci, čaki više nego oni stariji, prešutnoprihvaćaju ideju da im korporatokracijamože uništiti život te da oni protivtoga ne mogu učiniti apsolutno ništa. Uispitivanju javnog mnijenja koje je proveoGallup 2010. godine, mladim se Amerikancimapostavilo sljedeće pitanje: „Mislite lida će vam Sustav socijalne sigurnosti moćiisplaćivati naknadu kad odete u mirovinu?“U dobnoj skupini između 18 i 34 godine čakje 76% ispitanika u skupini dalo negativandogovor. Ipak, usprkos tome što ne vjerujuda će im socijalna sigurnost biti dostupna,gotovo nitko nije tražio da se sustav osigurapravednijim načinom oporezivanja bogatih.Čini se da je većina rezignirano pristala nato da im se uzima više novca od plaće zaSocijalnu sigurnost premda čak ni ne vjerujuda će od tog novca imati ikakve koristi kadza to dođe vrijeme. Kako je to točno američkodruštvo obuzdalo mlade Amerikance?1.Studentski kreditiVeliki dug — i strah koji taj dug stvara — imaizrazito umrtvljujuće djelovanje. U vrijemekad sam ja pohađao koledž pri Sveučilištuu New Yorku 1970-tih godina, uopće nijebilo školarina. Tada su školarine na mnogimameričkim javnim sveučilištima biletoliko dostupne da se sasvim lako moglozavršiti preddiplomsko školovanje, pa čaki diplomsko, bez istovremenog upadanjau dug zbog studentskog kredita. Iako jeto sad u Sjedinjenim Američkim Državamadaleka prošlost, javna sveučilišta uarapskim i mnogim drugim zemljama usvijetu i dalje su besplatna ili su školarinekrajnje niske. Ono što je zajedničko milijunimamladih Iranaca koji su se izložiliprijetnji oružjem u prosvjedima protivspornih predsjedničkih izbora 2009. godine,milijunima mladih Egipćana koji suriskirali svoj život početkom ove godine dabi svrgnuli Mubaraka i milijunima mladihAmerikanaca koji su demonstrirali protivrata u Vijetnamu bilo je nepostojanje golemogstudentskog duga kao sile kojom sesmiruje nemirni duh.Danas dvije trećine studenata u SjedinjenimDržavama na četvrtoj godinikoledža imaju studentski kredit, uključujućii 62% apsolvenata na javnim sveučilištima.Prosječni dug preddiplomacaiznosi približno 52.000 američkih dolara,no sve više apsolvenata diplomskih studijas kojima razgovaram ima dug koji se bližiiznosu od 100.000 američkih dolara. Uonom razdoblju života kad bi trebalo bitinajlakše oduprijeti se autoritetima zatošto ljudi još nemaju obiteljskih obaveza,mnoge mlade brine cijena koju bi platilida se suprotstave autoritetu, gubitak poslai nemogućnost da otplate dugove kojipostaju sve veći. U tom začaranom krugustudentski dug ima obuzdavajući učinak naaktivizam, a politička pasivnost povećavavjerojatnost da će studenti najnormalnijeprihvaćati takav dug kao sastavni dio svogživota.2.Psihopatologizacijai medikacijanesuradljivostiGodine 1955, Erich Fromm, koji je tadauživao široki ugled kao antiautoritarniljevičarski psihoanalitičar, napisao je:“Postoji opasnost da će funkcija psihijatrije,psihologije i psihoanalize postatioruđem za manipulaciju čovjeka.” Frommje umro 1980. godine, iste one kad je sveautoritarnija Amerika izabrala RonaldaReagana za predsjednika, a sve autoritarnijaAmerička psihijatrijska udruga
Društvozarez, xii1 /320, 27. listopada 2011. 9dodala u svoju dijagnostičku bibliju (tadaje to bio DSM-III) destruktivne duševneporemećaje u djece i tinejdžera, međukojima “poremećaj neprijateljskog i prkosnogponašanja” (ODD) postaje svepopularniji. Službeno navedeni simptomiODD-a uključuju sljedeće: “često aktivnoprkosi i odbija poštovati zahtjeve i pravilaodraslih”, “često se svađa s odraslima” i“često namjerno čini stvari koje drugimaidu na živce”.Mnogi od najvećih američkih aktivista,uključujući i Saula Alinskyja (1909-1972),legendarnog organizatora i autora Reveillefor Radicals (Budnica za radikale) i Rulesfor Radicals (Pravila za radikale), danasbi sigurno dobili medicinsku dijagnozuODD-a ili nekog drugog destruktivnog poremećaja.Prisjećajući se svog djetinjstva,Alinsky je rekao: “Nikad mi nije palo napamet hodati po travi sve dok nisam vidioznak Zabranjeno gaziti travu. Onda sam jepočeo gaziti gdje god bih stigao.” Antipsihoticis jakim sedativnim učinkom (npr.,Zyprexa i Risperdal) trenutno su klasalijekova koja donosi najveći bruto prihodu Sjedinjenim Američkim Državama (16milijardi američkih dolara u 2010. godini);prema pisanju časopisa Journal ofthe American Medical Association 2010.godine, glavni je razlog tome taj što mnogadjeca koja primaju antipsihotike nemajudijagnozu psihotičnog poremećaja, negoporemećaja kao što je ODD ili nekog drugogdestruktivnog poremećaja (to osobitovrijedi za pedijatrijske bolesnike sa zdravstvenimosiguranjem preko Medicaida).3. Škole koje te učesuradljivosti, a nedemokracijiPrilikom primanja nagrade grada NewYorka za Učitelja godine 31. siječnja 1990.,John Taylor Gatto uzrujao je velik dio nazočnihrekavši: “Istina je to da se djecu uškolama ne podučava ičemu drugome osimposlušnosti. To nikako ne mogu razumjeti,budući da su tisuće učitelja, asistenata iadministratora koji rade u školama humanii brižni ljudi. No apstraktna logikainstitucije jača je od njihovog individualnogdoprinosa.” Generaciju ranije seo problemu obaveznog školovanja kaosredstvu autoritarnog društva naširokoraspravljalo, ali kako taj problem postajesve teži, o njemu se sve manje govori. Većinaškolskih razreda, bez obzira na temu,prirodno socijalizira učenike tako da budupasivni i da prihvaćaju da njima upravljanetko drugi, da poslušno izvršavajunaredbe, da ozbiljno shvaćaju nagrade ikazne koje im dodjeljuje autoritet, da seprave da mare za nešto za što ih uopćenije briga i da su nemoćni promijeniti situacijuu kojoj se nalaze. Učitelj možedržati predavanja o demokraciji, ali školesu u biti nedemokratska mjesta i tako onošto se studentima ulijeva u glavu nije demokracija.U svojoj knjizi The Night IsDark and I Am Far from Home (Mračnaje noć, a ja sam još daleko od doma svog),Jonathan Kozol bavi se time kako namškole uništavaju poriv da činimo hrabradjela. Kozol objašnjava kako nas školepodučavaju nekoj vrsti “inertne zabrinutosti”u kojoj se “briga” — sama po sebii zbog sebe te bez riskiranja posljedicastvarnog čina — smatra “etičnom”. Školenas podučavaju da smo “moralni i zreli”ako ljubazno iskažemo našu zabrinutost,ali sama bit škole — njezinog zahtijevanjaposlušnosti — uči nas da “ne talasamo”,odnosno da svojim ponašanjem ne izazivamonikakvo trvenje.4.Testiranja kaodril povrgavanjaneutemeljenomautoritetuKorporatokracija je pronašla način kakoda naše već autoritarne škole učini jošautoritarnijima. Politički paktovi Demokratai Republikanaca doveli su do ratovau Afganistanu i Iraku, NAFTA-e, donošenjazakona o borbi protiv terorizma (ThePATRIOT Act), proglašenja “Rata protivdroge”, saniranja dugova Wall Streeta iobrazovnih politika kao što su “No ChildLeft Behind” i “Race to the Top” (slobodnijeprevedeno: “Nitko neće ostati na začelju”u “Trci do vrha“, op. prev.). Ovakvaje politika u biti tiranija standardiziranimtestiranjem koja stvara strah, što je antitezaobrazovanju u jednom demokratskomdruštvu. Strah prisiljava učenike i učiteljeda neprestano budu koncentrirani nazahtjeve onih koji su te testove napravili;strah guši znatiželju, kritičko razmišljanje,preispitivanje autoriteta te izazivanje i pružanjeotpora nelegitimnom autoritetu. Daživimo u demokratskijem i manje autoritativnomdruštvu, ne bismo ocjenjivali učinkovitostučitelja prema standardiziranimtestovima koje je odobrila korporatokracija,nego prema odgovorima učenika, roditeljai zajednice na pitanje je li učitelj potaknuoučenike da budu znatiželjniji, da više čitaju,da samostalno uče, da uživaju u kritičkommišljenju, da preispituju autoritete i osporavajuone nelegitimne.5.Posramljivanje mladihkoji ozbiljno shvaćajusvoje obrazovanje, aline i školovanjeAnketa koja se provela 2006. godine u SjedinjenimAmeričkim Državama pokazalaje da 40% djece od prvog do trećeg razredasvakodnevno čita, ali da do četvrtog razredataj postotak opada na 29%. Usprkosantiobrazovnom učinku standardnih škola,djeci i njihovim roditeljima sve se više ispiremozak propagandom da dijete ne voli učitiako ne voli školu. Tome u Sjedinjenim AmeričkimDržavama nije uvijek bilo tako. Prisjetimose poznate rečenice Marka Twaina:“Nikad nisam dopustio da me školovanjespriječi u obrazovanju.” U vrijeme kad jeTwain bio pri kraju života, dakle početkom20. stoljeća, samo je 6% Amerikanaca imalosrednjoškolsko obrazovanje. Danas srednjuškolu završi približno 85% Amerikanaca,što je bilo i više nego dovoljno za BarackaObamu da 2009. izjavi sljedeće: “I napuštanjesrednje škole više nije stvar izbora. Tonije samo znak da smo odustali od sebe — toje znak da smo odustali od svoje domovine.”Međutim, što Amerikanci dobivaju višeškolovanja, to imaju manje pojma o klasnomratu koji se vodi u Americi i to su manjesposobni suprotstaviti se vladajućoj klasi.U 1880-tima i 1890-tima, američki farmeribez ikakve ili gotovo ikakve škole stvorilisu Populistički pokret koji je organiziraonajmasovniju zadrugu radnih ljudi u Americi,osnovali su Narodnu stranku koja jedobila 8% glasova na predsjedničkim izborima1892. godine, napravili “pod-riznički”plan (koji bi, da se proveo, omogućio lakšedobivanje kredita za farmere i srezao moćvelikih banaka) i poslali 40.000 osoba usve dijelove Amerike o tome drže predavanjate zabilježili razne vrste sofisticiranihpolitičkih ideja, strategija i taktika kojedanas, među američkom dobro školovanompopulacijom – ne postoje. Danas seAmerikance koji nisu završili koledž sveviše posramljuje kao “gubitnike”. Međutim,Gore Vidal i George Carlin, dva američkanajoštroumnija i najartikuliranija kritičarakorporatokracije, nikad nisu išli na koledž.Štoviše, Carlin je prekinuo školovanje uprvom srednje.6.NormalizacijanadzoraStrah od nadzora olakšava kontroliranjepopulacije. Dok je Nacionalna agencijaza sigurnost (NSA) dobila publicitet zbognadziranja elektroničke pošte i telefonskihrazgovora američkih građana i dok nadzorzaposlenika postaje sve uobičajenijapojava u Sjedinjenim Državama, mladiAmerikanci postaju sve popustljiviji premakorporatokratskom nadzoru zato što jenadzor u njihovim životima rutinska stvarod najranije dobi. Roditelji rutinski provjeravajumrežne stranice kako bi vidjelikoje su im ocjene djeca dobila na zadnjemtestu i jesu li dovršili zadatke te, baš kaoposlodavci, nadziru kompjutere i Facebookstranice svoje djece. Neki roditelji koristeGPS u mobitelima svoje djece kako bi znaligdje su, dok drugi roditelji po kući postavljajuvideo kamere. Sve više mladih ljudis kojima razgovaram vjeruje da im čak nebi uspjelo ni potajno napraviti tulum doksu roditelji na putu, pa kako bi onda moglivjerovati u to da bi im uspjelo osnovatidemokratski pokret mimo znanja vlasti?7.TelevizijaGodine 2009, Nielsen Company je objavilada je gledanost televizije u SjedinjenimAmeričkim Državama najviša ako se utu računicu uključe “tri zaslona”: televizijskiset, laptop/osobno računalo i mobitel.Američka djeca u prosjeku osamsati dnevno gledaju TV, igraju video igre,gledaju filmove i koriste internet, mobitele,iPod-ove i drugu tehnologiju (ne uključujućiupotrebu iste zbog škole). Mnogiprogresivci zabrinuti su zbog koncentracijekontrole sadržaja u rukama korporacijskihmedija, no sam čin gledanja televizije — bezobzira na sadržaj programa — primarno jeumrtvljujuće sredstvo (privatno pokrenutizatvori priznaju da je omogućavanje zatvorenicimada gledaju kabelsku televizijupuno ekonomičnija metoda ušutkavanja ipokoravanja nego zapošljavanje dodatnihzatvorskih čuvara.)Televizija je za autoritarno društvoostvarenje svih snova: oni koji imaju najvišenovca posjeduju većinu onoga štoljudi vide; televizijski program utemeljenna strahu čini ljude još prestrašenijima imeđusobno nepovjerljivijima, što vladajućojeliti sasvim fino odgovara, jer njezinamoć ovisi o strategiji “podijeli pavladaj”; televizija izolira ljude tako da sene mogu udružiti da bi pružili otpor vlasti;i bez obzira na vrstu programa, moždanise valovi gledatelja televizije usporavaju,što ih dovodi u nekakvo stanje slično hipnozikoje otežava kritičko razmišljanje.Dok igranje video igara ne pretvara tolikoljude u zombije koliko pasivno gledanjetelevizije, takve su igre za mnoge dječakei mladiće postale jedino iskustvo moći, stime da ta “virtualna moć” sigurno nijenikakva prijetnja vladajućoj eliti.8.Fundamentalističkareligija ifundamentalističkikonzumerizamAmerička kultura nudi mladim Amerikancima“izbore” fundamentalističke religije ifundamentalističkog konzumerizma. Fundamentalizamu raznim oblicima sužava čovjekovpogled na svijet i inhibira sposobnostkritičkog razmišljanja. Dok neki progresivcivole zvati fundamentalističku religiju“opijumom za mase”, prečesto zanemarujuumrtvljujuće djelovanje onog drugog velikogameričkog fundamentalizma. Fundamentalističkikonzumerizam umrvljujemlade amerikance na razne načine. Fundamentalističkikonzumerizam uništavasamopouzdanje i stvara u ljudima osjećajpotpune ovisnosti o drugima, što je točnostanje uma kakvo elita voli, jer povećavavjerojatnost da će ti ljudi moć odlučivanjaprepustiti vlastima. Fundamentalističkakonzumeristička kultura legitimizira reklamiranje,propagandu i sve vrste manipulacija,uključujući i laž; a kad društvodaje legitimitet lažima i manipulacijama,uništava sposobnost ljudi da si međusobnovjeruju i stvore demokratski pokret. Fundamentalističkikonzumerizam također promičesamozaokupljenost koja onemogućujepojavu osjećaja solidarnosti neophodnog zademokratske pokrete.Ovo nisu jedini aspekti naše kulturekojima se obuzdavaju mladi u Americi ikojima se uništava njihov otpor prema dominaciji.Industrija prehrane pridonjela jenastanku epidemije dječje pretilosti, depresijei pasivnosti. Industrija zatvorskog reguliranjasvih socijalnih “prekršaja” dovelaje do toga da se mladi antiautoritarijanci“pristojno ponašaju” zbog straha da bi moglizavršiti pred sucima poput one dvojicekoja su uzela 2,6 milijuna dolara od privatnezatvorske industrije za slanje delikvenata uzatvor. Kao što je primijetio Ralph WaldoEmerson: “Sve to što imamo istovremenoje ispravno i krivo. Val zla promočio je svenaše institucije u podjednakoj mjeri.”S engleskoga prevela Aleksandra Mišak.
- Page 1: DVOTJEDNIK ZA KULTURNAI DRUŠTVENA
- Page 4 and 5: Društvozarez, xii1 /320, 27. listo
- Page 6 and 7: Društvozarez, xii1 /320, 27. listo
- Page 11: Socijalna i kulturna antropologijaz
- Page 14 and 15: Filmzarez, xii1 /320, 27. listopada
- Page 16 and 17: filmzarez, xii1 /320, 27. listopada
- Page 18 and 19: vizualna kulturazarez, xii1 /320, 2
- Page 20 and 21: vizualna kulturazarez, xii1 /320, 2
- Page 22 and 23: zoo-TEMAT: književna životinja il
- Page 24 and 25: zoo-TEMAT: književna životinja il
- Page 26 and 27: zoo-TEMAT: književna životinja il
- Page 28 and 29: ZOO-TEMATzarez, xii1 /320, 27. list
- Page 30 and 31: KAZALIŠTEzarez, xii1 /320, 27. lis
- Page 32 and 33: KAZALIŠTEzarez, xii1 /320, 27. lis
- Page 34 and 35: Glazbazarez, xii1 /320, 27. listopa
- Page 36 and 37: azgovorzarez, xii1 /320, 27. listop
- Page 38 and 39: Knjigezarez, xii1 /320, 27. listopa
- Page 40 and 41: Esejzarez, xii1 /320, 27. listopada
- Page 42 and 43: Esejzarez, xii1 /320, 27. listopada
- Page 44 and 45: Poezijazarez, xii1 /320, 27. listop
- Page 46 and 47: natječajzarez, xii1 /320, 27. list
- Page 48: NIKO MIHALJEVIĆ, 100