S. HORVAT: KAPITALIZAM S LJUDSKIM LICEM? T. PRUG ... - Zarez

Knjigezarez, xii1 /320, 27. listopada 2011. 38Napisani gradoviZbirka eseja o urbanim motivima u hrvatskoj književnosti dijakronijski predstavljarazdoblje od devetnaestog stoljeća do suvremenih romana, a tematski se vezujeuglavnom uz ZagrebSonja KirchhofferPojmovi poput grada, urbanog života,dio su naše svakodnevice jer živimou civilizaciji koja je gradska, i koja umaniri baštinika rimske tradicije u praksiviše vrednuje grad negoli selo 1 pa ipak većinanas će ostati zatečena pred sadržajempojma grad i neće ga znati definirati. Ukolikose odlučimo naći neki suvisliji odgovorna pitanje što je to grad i posegnemo za dodatnomliteraturom, uočit ćemo da se gradnajčešće definira uporabom kvantitativnihpodataka koji se dotiču broja i zanimanjanjegovih stanovnika što nije pogrešno, aline pridonosi boljem razumijevanju ovogsloženog pojma. Zaokupljenost naše civilizacijegradom navela me da u ruke uzmemknjigu Krešimira Nemeca Čitanje grada.Urbano iskustvo u hrvatskoj književnostii potražim autorovo viđenje grada.Pisac Zagreba Knjiga je zbirka esejau kojoj se, kao što naslov kaže, daje kratkiprikaz viđenja grada kroz povijest hrvatskeknjiževnosti. U prvom poglavlju podnaslovom Grad u hrvatskoj književnostispoznajemo da ćemo temu grada pratititek od druge polovice 19. st., odnosno odtrenutka kada on postane učestalija temau djelima hrvatskih književnika. Ovakavkasni ‘’ulazak’’ hrvatskih književnika uurbane teme u odnosu na zapadnoeuropskeknjiževnosti Nemec objašnjava povijesnompozadinom, odnosno sporom i slabom urbanizacijomHrvatske. Tako u drugoj polovici19. st. Zagreb kao najveći grad u Hrvatskojima samo tridesetak tisuća stanovnika te jeu odnosu na druge gradove Austro-ugarskemonarhije zapravo mali grad. 2 Obilježjeautorova pristupa je smještanje književnogizričaja u društveni kontekst koji predstavljabez uljepšavanja i nedorečenosti. Uostatku poglavlja dan je pregled shvaćanjagrada u hrvatskoj književnosti od razdobljarealizma do suvremenih književnih pojava.Sažeto rečeno, početna simplificirana crnobijelaslika grada razvijat će se i mijenjatikroz vrijeme, a svoju će najveću kompleksnostpostići nakon Drugog svjetskog ratakada grad postaje redovita tema u hrvatskojknjiževnosti, koja se promatra na ambivalentannačin.Nemec svoju priču započinje s 19. stoljećemkada je stvoren hrvatski književnikanon pa iako je isti utemeljen, izmeđuostalog na dubrovačkoj književnosti, kojojautor priznaje dugu urbanu tradiciju, ipakse njome neće pozabaviti jer se rukovodiprvenstveno kriterijima kontinuiteta i intenzitetau bavljenju urbanim temama isamim procesom urbanizacije. 3Knjiga je podijeljena na tri cjeline ili tripristupa urbanoj tematici. Prvi pod nazivomUrbani začinjavci obuhvaća književnikeA. Šenou, A. Kovačića, E. Kumičićai V. Novaka, koji su započeli s obradomgradskih tema u hrvatskoj književnosti.U poglavlju pod nazivom Zagrebačkipaprenjaci Nemec predstavlja Augusta Šenoukao prvog pravog urbanog pisca ovihprostora. Ipak, ne treba smetnuti s uma daje A. Šenoa, kao što sam naslov naznačuje,pisac isključivo Zagreba čiji se opisi svojimkarakteristikama mogu usporediti saslatko-ljutim okusom paprenjaka. Nemecsmatra da je razlog njegove urbane opredijeljenostiposljedica odrastanja i životau gradskoj sredini, po čemu se on velikimdijelom razlikovao od ostalih onovremenihhrvatskih književnika koji su uglavnompotjecali iz ruralnih sredina te su u skladus tim imali drugačije preokupacije, kao irazličit doživljaj grada uvjetovan različitimživotnim iskustvom. U Zagrebuljamakoje izlaze u drugoj polovici 19. st. Šenoaje pribilježio “veliku i malu povijest” kakograda tako i njegovih stanovnika. Nagli razvojZagreba Nemec jasno povezuje s akumulacijomkapitala što ima za posljedicustvaranje ozračja socijalnog darvinizma,moralnog relativizma i drugih negativnihmanifestacija života vezanih uz političkogospodarskeprioritete određenog društva,a što se očituje u Zagrebuljama koje namomente odaju dojam suvremene tranzicijskestvarnosti.U drugoj polovici19. st. Zagreb kaonajveći grad uHrvatskoj ima samotridesetak tisućastanovnika te je uodnosu na drugegradove Austrougarskemonarhijezapravo mali gradProcjep između grada i selaNemec u poglavlju Sodoma i Gomora uočavada hrvatska književnost u urbane temeulazi s realistima, koji su, kako zamjećuje,najvećim dijelom potjecali sa sela ili iz provincijete su u skladu s okolnostima naglograzvoja gradova, bili ‘’silom prilika’’ uvučeniu gradski život i svijet. Nemec uočavada ovakve nagle društvene promjene u načinuživota nalaze odraza u njihovom stvaralaštvupa realisti u svojim djelima ostajuu procjepu između sela i grada, stereotipnopromatrajući odnos urbanog i ruralnog narelaciji ustaljene opozicije dobra i zla. Ukontekstu pojednostavljenog promišljanjasela i grada Nemec izdvaja Kovačićevroman U registraturi kao najbolji primjerromana u kojem je selo izvor zdravlja i moralnečistoće dok grad dobiva biblijske razmjerezla pa se poistovjećuje sa Sodomomi Gomorom, odnosno nesrećom.U poglavlju pod nazivom Urbana chroniquescandaleuse Nemec daje još jednoviđenje grada iz perspektive gradskog salonakoji je mjesto intenzivnog društvenog životauglavnom viših slojeva, ali i onih koji žele postatidijelom tog sloja. Zajedničko obilježjesvih likova koji se kreću salonskim prostorimaje želja za profitom, a time i društvenomafirmacijom. Prema Nemecu, Kumičić jeprvi pisac koji je analizirao poguban utjecajnovca na različite aspekte ljudskog života(brak, obitelj i dr.) pokazavši da se apsolutnosvi međuljudski odnosi mogu promatrati ukupoprodajnim relacijama.U idućem poglavlju koje nosi nazivAkvarij umjesto mora, Nemec predstavljanaturalističku teoriju iz druge polovice 19.st. o biološkom determinizmu na osnovikoje se nastoji pokazati negativan utjecajumjetnog gradskog ambijenta na čovjekanenaviklog na urbanu sredinu. U ovom sepoglavlju teži ‘’znanstvenoj potvrdi’’ oblikovanogstereotipa jer predočena teorijapodrazumijeva da svako otuđivanje od prirodnepredodređenosti ima za posljedicupotpuni fizički i psihički slom pojedinca.Nemec smatra da je stereotipnost u Novakadosljedno provedena te da je kroz sudbinuTita Dorčića rezimirano na neki način sveranije rečeno o poimanju grada i sela urealista, zbog čega je vjerojatno Novakovodjelo uvršteno na kraj prvog dijela knjige.Krešimir Nemec, Čitanje grada.Urbano iskustvo u hrvatskojknjiževnosti; Naklada Ljevak,Zagreb, 2010.Urbani marginalci Drugi dioknjige nosi naziv Grad od fascinacije donelagode i u njemu Nemec predstavlja A.Matoša, M. Cihlara Nehajeva, M. Krležui V. Majera kroz čija djela dolaze do izražajarazličita viđenja grada koja se kreću uekstremnim opozicijama, otkrivajući raznalica urbane sredine.Ovaj dio knjige započinje poglavljemFlâneur, a u njemu Nemec dosta detaljnoobrazlaže značenje samog navedenogpojma. Glavni lik Nemecovog poglavljaje Matoš koji šećući Parizom upija mirise,boje i sadržaje grada prerađujući ih u novoosjetilno književno iskustvo. Pariz Matošafascinira svojom estetskom čistoćom i finoćom,no s obzirom na svoju nesigurnu egzistencijuMatoš s vremenom uočava i ružnuPrema Nemecu,Kumičić je prvi pisackoji je analiziraopoguban utjecajnovca na različiteaspekte ljudskogživota (brak, obitelji dr.) pokazavši dase apsolutno svimeđuljudski odnosimogu promatratiu kupoprodajnimrelacijamastranu lijepog grada, tako da njegovi zapisio istom gradu nisu lišeni ambivalentnostini kontradikcije. Nemec analizira odnosMatoša prema Parizu pri čemu ukazuje nato da je on zbog viška emocija često lišenkritike. Ovdje je Nemec na Matoševomprimjeru potvrdio tezu da flanerija nijesamo promatranje, već i stvaranje, i to plodonosno,barem kada je Matoš u pitanju.U poglavlju Urbana nelagoda autorse bavi sudbinom nesretnog hrvatskogstudenta Frana Mirkovića u Beču, kojipod utjecajem dehumanizirane gradskesredine gubi individualnost i postaje diobezlične gomile. Prema Nemecu, Nehajje u svom djelu Veliki grad pokazao poprvi puta veći interes za čovjeka i njegovuosobnu psiho-fizičku transformaciju u kojojgrad ima ključno značenje, što urbanomprostoru daje novu ulogu u književnomstvaralaštvu.Dvokatni grad naslov je poglavlja ukojem Nemec predstavlja Krležin doživljajgrada Zagreba kroz metaforu ‘’dvokatnogi dvosobnog’’ grada, što sugerira njegovuskučenost i ograničenost kako u pojavnomtako i unutrašnjem smislu, a koji bi seKrležinim uobičajenim rječnikom mogaoopisati kao provincijalan, dosadan i glup.Takav sumoran doživljaj grada Nemec jepovezao s Krležinim isprepletenim urbanimi životnim iskustvom koje ga je činilonezadovoljnim. Iako nije bio sklon Zagrebu,Krleža je najveći dio života odživio uZagrebu i o njemu ostavio pravu ‘’riznicu’’tekstova koje obrađuju različite aspektezagrebačkog onovremenog života.Poglavlje Urbani nomadizam obrađujepojavu likova marginalaca u hrvatskoj urbanojknjiževnosti. Autor prvo pojašnjavapojmove poput intelektualnog i tzv. urbanognomadizma praveći jasnu distinkcijuizmeđu njih, ukazujući da je u oba slučajanomadizam odraz socijalnog identiteta,samo što je u jednom u pitanju voljni, au drugom prisilni nomadizam, što ima zaposljedicu velike razlike u stilu života i razmišljanjapojedinca. Nemec konstatira daje Majerovo vrijeme, vrijeme intenzivnogširenja Zagreba i industrijalizacije u kojoj