UPPSALA UNIVERSITY - Index of - Uppsala universitet

Slovo (Uppsala), 2010, No. 51, pp. 33–51 ISSN: 0348-744XJournal of Slavic Languages and LiteraturesIzvori za proučavanje i rekonstrukciju ranih slavenskihfonoloških struktura:nešto napomena o kvantitativnim i kvalitativnim odnosimaJuhani NuorluotoOdsjek za suvremene jezike, Sveuĉilište u Uppsalijuhani.nuorluoto@moderna.uu.seAbstract: Sources of the Reconstruction of Early Slavic Phonological Structures:Remarks on Quantitative and Qualitative AspectsThe purpose of this study is to present a critical analysis of those sources of evidence that arecommonly used in reconstructing phonological developments in the Slavic languages. The types ofsources can, roughly speaking, be classified into the following categories: 1) written sources (texts,inscriptions etc.); 2) dialect material; 3) foreign sources (glosses, anthroponyms, toponyms, and thelike); 4) loanwords from non-Slavic languages and Slavic loans in non-Slavic languages; 5) contactlinguistics. In general, one could argue that the quantity of available sources is important to asuccessful reconstruction, but it is ultimately the quality of sources and their correct interpretation thatcounts. Ideally, the reconstruction relies on a larger body of different types of sources. In this paper,not only the available sources will be analyzed but also their usage in the most representative scholarlyendeavors.1. Uvodne napomeneNa ĉak i veoma površnoj razini može se konstatirati da se izvori za prouĉavanje irekonstrukciju ranijih faza pojedinih slavenskih jezika, odnosno dijalekata razlikuju i ukvantitativnome, ali i u kvalitativnome pogledu. Uopćeno se može dodati da obimnakvantiteta izvorâ (bilo koje ili svake vrste) nije jamstvo kvalitete uspješne i uvjerljiverekonstrukcije. To znaĉi da se upotrebljivost izvorâ mora podvrgnuti kritiĉkoj analizi, ito dvojakoj. Izvori se moraju analizirati, prvo, na tipološkoj razini, tj. njihova seinherentna dokazna vrijednost mora provjeriti na općoj razini (ovo se odnosi na tipoveizvorâ koji se susreću u većini sluĉajeva u slavistiĉkoj znanosti, a to su najĉešće staritekstovi; drugo, analiza se upotrebljivosti mora provoditi na pojedinaĉnoj razini, tj.treba ustanoviti koliko su upotrebljivi pojedini izvori u prouĉavanju pojedinihslavenskih fonoloških razvoja (za takav operativan model v. niže).33