UPPSALA UNIVERSITY - Index of - Uppsala universitet

Slovo (Uppsala), 2010, No. 51Journal of Slavic Languages and Literaturesjeziĉna tipologija je korisna, posebice za provjeravanje egzistencije, korektnosti iliuvjerljivosti postuliranih razvojnih mehanizama u pojedinim sluĉajevima. Još moramdodati da je predmet ovoga priloga rana postpraslavenska epoha (donekle još »općeslavenska«)u kojoj se, s jedne strane, još dogaĊaju glasovne promjene koje su zajedniĉkeili sliĉne širom slavenskoga jeziĉnog prostora i, s druge strane u kojoj su većvidljive jeziĉne osobine koje se mogu pripisati iskljuĉivo odreĊenim teritorijalnim razvojima.Rijeĉ je, dakle, o relativno općeprihvaćenoj epohi od godine 600. n. e. do 12.stoljeća. 4Umjesno je još dodati da je upotrebljivost izvora donekle zavisna od metoda koje seprimjenjuju u rekonstrukciji. U starijim se radovima najĉešće rabi tzv. deduktivna metoda,tj. polazi se od samih izvora, dok je u novijim radovima ĉesto polazište logiĉnarekonstrukcija pa se izvori rabe za indukciju (koja se zasniva na abdukciji, v. Anttila1989:404 ff.), tj. provjeravanju korektnosti i plauzibilnosti rekonstruiranih razvoja. Aliisto vrijedi za obje metode: svaki tip izvora ima svoje mjesto u rekonstrukciji, ali se isvaki tip izvora mora tretirati kritiĉki. Dakle, uglavnom bi se moglo reći da su odspomenutih kategorija korisni za kronologiju (i lokalizaciju) izvori pod (2), (3), (4) i(5), dok je za razloge glasovnih promjena (pored usporedne metode) mjerodavna logiĉkarekonstrukcija i izvori pod (4) i (5). Mehanizmi se pak najbolje postuliraju putemlogiĉke rekonstrukcije fonotaktiĉke kombinatornosti, ali i s pomoću izvora pod (3)i (5). Jasno je da je ova shema pojednostavljena te odražava pristup koji autor ovogapriloga smatra, na općoj razini, najprihvatljivijim te ga i sâm preferira.Što se tiĉe pisanih (domaćih) spomenika (starih tekstova, natpisa itd.) situacija uslavistici je komplicirana. Većina tumaĉenja njihova grafemiĉkoga sustava bazira sena ranim tumaĉenjima glagoljiĉkih i ćiriliĉkih grafemiĉko-fonoloških spoznaja. 5 Kakosam ustvrdio na drugome mjestu, najranija fonološka struktura, koja se rekonstruirapomoću staroslavenske glagoljiĉke, ali i ćiriliĉke grafije, opterećena je poredbenopovijesnim,tj. indoeuropeistiĉkim pretpostavkama o hipotetiĉkom prasustavu praslavenskoga(iako se u kasnijoj primjeni tih pisama ne radi o homogenim fonološkimstrukturama, v. Nuorluoto 1994). Ova se opterećenost odražava ne samo u rekonstrukcijiranih slavenskih izoglosa nego i u rekonstrukciji samoga kasnijeg praslavenskogfonološkog dijasistema, 6 ĉije su rane izoglose manje istraživano podruĉje upravo zbog4 Godina 600. n. e. zasniva se na Holzerovoj kronologiji (v. primjedbu 2), a kraj se »općeslavenske« epoheobiĉno datira za vrijeme gubljenja tzv. poluglasâ (kako bilo neuspio taj termin bio).5 Latiniĉki se spomenici mogu uzeti u obzir samo ograniĉeno. Jedini su rani latiniĉki spomenici tzv. Brižinskispomenici, te rana zapadnoslavenska literatura.6 Mislim time na period koji se datira u epohu prije raširivanja slavenstva oko godine 600. (Holzer 1995). Pojam»dijasistem« ovdje treba shvatiti u njegovom izvornom znaĉenju koje je uveo Uriel Weinreich (1954). Jasnije gaje kasnije formulirao Anttila (1989:292) kao »overall pattern« koji odražava »grand total of units« unutarjednoga lingvistiĉkog sustava. Dakle, pojam »dijasistem« treba shvatiti kao apstraktan sustav ĉiji konkretnisustavi ne moraju (ali mogu) sadržati sve elemente toga dijasistema. Prema tome, jasno je da u ranom perioduslavenske ekspanzije možemo primijeniti taj pojam za kasniji praslavenski dijasistem koji sigurno više nije biohomogen sustav.36