UPPSALA UNIVERSITY - Index of - Uppsala universitet

Juhani NuorluotoIzvori za prouĉavanje i rekonstrukciju ranih slavenskih ...povijesnoj fonologiji ukrajinskoga jezika (1979:10-20) tekstovi starijega tipa nisu,uglavnom, prisutni, nego se on ograniĉio na tekstove koji odražavaju jeziĉne osobinetipiĉne iskljuĉivo za ukrajinski jezik. Isto se odnosi i na Wexlerovu monografiju objeloruskom (1977) u kojoj, ipak, popis tekstova obuhvaća i neke tekstove koji semogu pripisati i drugim istoĉnoslavenskim jezicima. Latiniĉki su tekstovi znatnomlaĊi.Najstariji povijesni izvori ĉeškoga i slovaĉkoga jedva se mogu uvrstiti u jednu cjelinu.Većina starih tekstova potjeĉe iz zapadnoga dijela toga podruĉja. Zanimljivo je dase zapadnoslavenskim osobinama u staroslavenskim tekstovima u struĉnoj literaturiuglavnom pripisuje manja važnost, mada, primjerice, Kijevski listići jasno ukazuju nazapadnoslavensku ili panonsku osnovicu spomenutoga teksta. Ovdje ne ulazim u pitanjenekadašnjega panonskoga slavenskoga. Trávníĉek (1935:9) spominje »bohemizme«u staroslavenskim spomenicima. Starijih pismenih spomenika na latinici s ĉeškogapodruĉja ima podosta te neki znanstvenici ukazuju na materijal u staroĉeškom rjeĉnikui na staroslavenske spomenike ĉeške redakcije (Lamprecht & Šlosar & Bauer1986:22, 406 ff.). Starih tekstova sa slovaĉkoga jeziĉnog podruĉja nema do 15. stoljećaprema Stanislavu (1956:31 ff.). Krajĉoviĉ (1975) se uglavnom oslanja na Stanislava.Staropoljski nije bogat starim tekstovima. Najstariji tekst potjeĉe iz 12. stoljeća(Stieber 1973:152-153), ali se njihov broj povećava tijekom kasnijega srednjovjekovlja.Zanimljivo je da se rijeĉ »staropolski« ĉesto rabi u vezi s tekstovima, ali sene spominju koji (tako, na primjer, kod Klemensiewicza & Lehr-Spławińskoga & Urbańczyka1964). Sami se tekstovi nabrajaju samo kod Rosponda (1973:36-40). Zakašupski postoje samo novi tekstovi iz 19. stoljeća (Topolińska 1974:17-18). Uostalom,Topolińska (1974) smatra kašupski poljskim dijalektom i oslanja se u rekonstrukcijinjegovih inovacija na polapski i pomoranski (pored poljskoga, razumije se). Stieber(1973), takoĊer, operira u odreĊenoj mjeri s kašupskim materijalom.U lužiĉko-srpskom sluĉaju situacija je sa starim tekstovima veoma siromašna. Najranijitekstovi potjeĉu tek iz 16. stoljeća (Schaarschmidt 1997:23-24).3.2. Onomastička građa (toponimi, antroponimi, glose u stranim izvorimaitd.)Onomastiĉka graĊa (toponimi, antroponimi, glose u stranim izvorima itd.) vrijedan jeizvor za najranije faze fonoloških razvoja širom slavenskoga svijeta. Ovo se odnosi ina kasniji praslavenski, dakle na pretpovijesnu epohu. Posebice je ona vrijedna za postuliranjeglasovnih prilika za vrijeme slavenskoga proširivanja u svim pravcima. Ĉestose nazivi slavenskih plemena spominju u stranim izvorima, što nikako ne znaĉi da serani plemenski sustavi trebaju (ili ĉak smiju) poistovjetiti s odreĊenim jeziĉnim sustavima(za rane strane izvore usp., na primjer, Schenker 1995:1 ff.).41