UPPSALA UNIVERSITY - Index of - Uppsala universitet

Juhani NuorluotoIzvori za prouĉavanje i rekonstrukciju ranih slavenskih ...prilog zasniva, ĉesto je »ukus« kritiĉara (koji je, sa svoje strane, ĉesto ovisan o »školi«koju zastupa) odluĉujući ĉimbenik pri ocjeni uspjeha tih radova. U ovome radupokušavam biti neutralan. Naglašavam da se predmet ovoga priloga odnosi samo nafonološku (i, donekle, fonetsku) razinu u jeziĉnim sustavima. Dokazna vrijednost doljeklasificiranih izvora izgleda drukĉije na drugim jeziĉnim razinama (morfološkoj, sintaktiĉkoj,leksiĉkoj itd.).Iz razumljivih razloga radova o pojedinim jezicima ima u veoma nejednakoj mjeri.Kao materijal za analizu mi služi (priznajem, subjektivna) selekcija najreprezentativnijihmonografija koje, po svoj prilici, imaju ambiciju da opišu cjelokupan fonološkirazvitak jednoga pojedinog slavenskog jezika. Nevolja je u tome da ne raspolažemonovim monografijama (u kojima bi pristupi i metode bili usporedivi) u svim sluĉajevima,što svakako umanjuje vrijednost jedne poredbene analize. Manji radovi, koji sebave iskljuĉivo odreĊenim pojavama, uzimani su u obzir samo iznimno u ovome prilogu.TakoĊer, ne ukljuĉujem u analizu dijalektološku literaturu premda se u njoj nalazimnoštvo vrijednih informacija za rekonstrukciju ranijih faza pojedinih dijalekatskihsustava. 1 Dakle, svrha ovoga priloga nije pružiti iscrpan osvrt na sve mogućepristupe koji se primjenjuju u rekonstrukciji fonoloških razvoja u postpraslavenskojepohi. 22. Dokazna vrijednost pojedinih tipova izvorâ na općoj raziniIzvori se prouĉavanja jeziĉne povijesti mogu, donekle uopćeno, razvrstati na sljedećekategorije: 31) pisani spomenici (stari domaći tekstovi, natpisi itd.);2) onomastiĉka graĊa (toponimi, antroponimi, glose u stranim izvorima itd.);3) slavenske posuĊenice u neslavenskim jezicima i neslavenske posuĊenice u slavenskim jezicima;4) dijalekatska graĊa te5) kontaktna lingvistika.Svaka kategorija ima odreĊene inherentne probleme koji se, razumije se, odražavaju unejednakoj mjeri u pojedinim sluĉajevima. Ovdje ću se osvrnuti na samo neke najbitnijekarakteristike spomenutih tipova izvora. Pod pojmom »izvor« ne razumijevamporedbenu graĊu (indoeuropsku, baltoslavensku ili slavensku) ili tipološke razvojnepodudarnosti koje se susreću unutar slavenske jeziĉne skupine ili izvan nje, mada neporiĉem njihovu važnost u fonološkoj rekonstrukciji. Poredbena se graĊa može rabiti,prije svega, za rekonstrukciju praslavenskoga fonološkog (ili morfološkog) sustava, a1 Ukljuĉujem, ipak, u svoj prilog monografiju Zuzanne Topolińske (1974) o kašupskome jer ne postoji konzensuso njegovom statusu (dijalekt poljskoga ili samostalan jezik). Iako Leskienova gramatika srpsko-hrvatskogajezika (1914:106-118) obuhvaća povijesne podatke na dijalektološkoj razini, ona nije uzimana u obzir.2 Polazište je Holzerova (npr. Holzer 1995) apsolutna kronologija koja datira relativno homogen praslavenskifonološki sustav u epohu oko godine 600. n. e., tj. u epohu poĉetaka slavenske ekspanzije širom Europe.3 Jasno je da navedeni popis ne obuhvaća sve moguće kategorije ili se navedene kategorije ne iskljuĉuju tako daje takva podjela nužno površna.35